2Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau,
3kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo,
4i rekao: 'Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao.
5Bojim se rođaka svojih po krvi poslije mene, a žena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina
6da naslijedi mene i porodicu Jakubovu, i učini, Gospodaru moj, da budeš s njim zadovoljan.'
7'O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da će ti se dječak roditi, ime će mu Jahja biti, nikome prije njega to ime nismo htjeli dati.'
8'Gospodaru moj' – reče on – 'kako ću imati sina kad mi je žena nerotkinja, a već sam duboku starost doživio?'
9'Eto tako!' – reče. 'Gospodar tvoj je rekao: 'To je Meni lahko, i tebe sam ranije stvorio, a nisi ništa bio.''
10'Gospodaru moj' – reče – 'daj mi neki znak!' – 'Znak će ti biti to što tri noći nećeš s ljudima razgovarati, a zdrav ćeš biti.'
11I on iziđe iz hrama u narod svoj i znakom im dade na znanje: 'Hvalite Ga ujutro i navečer!'
12'O Jahja, prihvati Knjigu odlučno!' – a dadosmo mu mudrost još dok je dječak bio
13i nježnost i čednost, i čestit je bio
14i roditeljima svojima bio je dobar, i nije bio drzak i nepristojan.
15I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na dan kada je umro i na dan kad bude iz mrtvih ustao!
16I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla
17i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca.
18'Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!' – uzviknu ona.
19'A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga' – reče on – 'da ti poklonim dječaka čista!'
20'Kako ću imati dječaka' – reče ona – 'kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!'
21'To je tako!' – reče on. 'Gospodar tvoj je rekao: 'To je Meni lahko', i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!'
22I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.
23I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. 'Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!' – uzviknu ona.
24I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: 'Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče.
25Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe,
26pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: 'Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.''
27I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći ga. 'O Merjemo' – rekoše oni – 'učinila si nešto nečuveno!
28Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica.'
29A ona im na njega pokaza. 'Kako da govorimo djetetu u bešici?' – rekoše.
30'Ja sam Allahov rob' – ono reče – 'meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti
31i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem,
32i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.
33I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!'
34To je Isa, sin Merjemin – to je prava istina o njemu – onaj u koga oni sumnjaju.
35Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nešto odluči, On za to rekne samo: 'Budi!' – i ono bude.
36Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, zato se klanjajte samo Njemu! To je Pravi put.
37I sljedbenici Knjige su se o njemu u mišljenju podvojili, pa teško onima koji ne vjeruju kada budu na Danu velikom prisutni!
38Kako će dobro čuti i kako će dobro vidjeti onoga Dana kad pred Nas stanu! A nevjernici su sada u očitoj zabludi!
39I opomeni ih na Dan tuge kada će biti s polaganjem računa završeno, a oni su ravnodušni bili i nisu vjerovali.
40Mi ćemo Zemlju i one koji žive na njoj naslijediti i Nama će se oni vratiti.
41Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik.
42Kada je rekao ocu svome: 'O oče moj, zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti?
43O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja ću te na Pravi put uputiti;
44o oče moj, ne klanjaj se šejtanu, šejtan je Milostivome uvijek neposlušan;
45o oče moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug' –
46otac njegov je rekao: 'Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!'
47'Mir tebi!' – reče Ibrahim. 'Moliću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni.
48I napustiću i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjaću se Gospodaru svome; nadam se da neću biti nesretan u klanjanju Gospodaru svome.'
49I pošto napusti njih i one kojima su se, mimo Allaha, klanjali, Mi mu Ishaka i Jakuba darovasmo, i obojicu vjerovjesnicima učinismo
50i darovasmo im svako dobro i učinismo da budu hvaljeni i po dobru spominjani.
51I spomeni u Knjizi Musaa! On je bio iskren i bio je poslanik, vjerovjesnik.
52Mi smo ga s desne strane Tura zovnuli i Sebi ga približili da čuje riječi Naše,
53i darovali smo mu milošću Našom kao vjerovjesnika brata njegova Haruna.
54I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obećanje i bio poslanik, vjerovjesnik,
55i tražio je od čeljadi svoje da molitvu obavljaju i da milostinju udjeljuju, i Gospodar njegov je bio njima zadovoljan.
56I spomeni u Knjizi Idrisa! On je bio istinoljubiv i vjerovjesnik,
57i Mi smo ga na visoko mjesto digli.
58To su ti vjerovjesnici koje je Allah milošću Svojom obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Milostivog čitali, oni bi licem na tle padali i plakali.
59A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći;
60ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u Džennet ući,
61u edenske vrtove koje je Milostivi robovima Svojim obećao zato što su u njih vjerovali, a nisu ih vidjeli – a obećanje Njegovo će se doista ispuniti –
62u njima prazne besjede neće slušati, već samo: 'Mir!' i u njima će i ujutro i navečer opskrbljeni biti.
63Daćemo da takav Džennet naslijedi onaj od robova Naših koji se bude grijeha klonio.
64'Mi smo u Džennet ušli samo dobrotom Gospodara tvoga, On je vladar svega, On zna budućnost našu i prošlost našu i ono što je između toga' – govoriće. Gospodar tvoj ne zaboravlja.
65On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, zato se samo Njemu klanjaj i u tome budi istrajan! Znaš li da ime Njegovo ima iko?
66Čovjek kaže: 'Zar ću, kad umrem, zbilja biti oživljen?'
67A zar se čovjek ne sjeća da smo ga još prije stvorili, a da nije bio ništa?
68I tako mi Gospodara tvoga, Mi ćemo i njih i šejtane sakupiti, zatim ćemo ih dovesti da oko Džehennema na koljenima kleče,
69a onda ćemo iz svake skupine izdvojiti one koji su prema Milostivome najdrskiji bili,
70jer Mi dobro znamo one koji su najviše zaslužili da u njemu gore.
71I svaki od vas će do njega stići! Gospodar tvoj se, sigurno, tako obavezao!
72Zatim ćemo one koji su se grijeha klonili spasiti, a nevjernike ćemo da u njemu na koljenima kleče ostaviti.
73Kad su im se Naši jasni ajeti kazivali, onda su oni koji nisu vjerovali govorili onima koji su vjerovali: 'Ili smo mi ili vi u boljem položaju i ko ima više pobornika?'
74A koliko smo Mi prije njih naroda uništili koji su blagom i izgledom divljenje izazivali!
75Reci: 'Onome ko je u zabludi, neka Milostivi dug život dâ!' – Ali kad takvi dožive da se opomene ostvare, bilo kazna, bilo Smak svijeta, zbilja će saznati ko je u gorem položaju i ko ima pobornika manje –
76i Allah će pomoći onima koji su na Pravome putu! A dobra djela koja vječno ostaju – od Gospodara tvoga biće bolje nagrađena i ljepše uzvraćena.
77Zar nisi vidio onoga koji u dokaze Naše ne vjeruje i govori: 'Zacijelo će mi biti dato bogatstvo i djeca!'
78Ili je on budućnost prozreo ili je od Milostivog obećanje primio?
79Nijedno! Mi ćemo ono što on govori zapisati i patnju mu veoma produžiti,
80a ono što smo mu dali – naslijediti, i sam samcat će Nam se vratiti.
81Oni kao zagovornike nekakva božanstva, a ne Allaha, uzimaju.
82A ne valja tako! Božanstva ta će poreći da su im se klanjali, i biće im protivnici.
83Zar ne vidiš da Mi nevjernike šejtanima prepuštamo da ih što više na zlo navraćaju?
84Zato ne traži da što prije stradaju, Mi im polako dane odbrajamo!
85Onoga Dana kada čestitē kao uzvanike pred Milostivim sakupimo,
86a kad u Džehennem žedne grješnike potjeramo,
87niko se ni za koga neće moći zauzimati, osim onoga kome Milostivi dopusti.
88Oni govore: 'Milostivi je uzeo dijete!' –
89Vi, doista, nešto odvratno govorite!
90Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe
91što Milostivom pripisuju dijete.
92Nezamislivo je da Milostivi ima dijete –
93ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište!
94On ih je sve zapamtio i tačno izbrojio,
95i svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno.
96One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će, sigurno, voljenim učiniti.
97Mi smo Kur'an učinili lahkim, na tvome jeziku, da bi njime one koji se Allaha boje i grijeha klone obradovao, a inadžije nepopustljive opomenuo.
98A koliko smo samo naroda prije njih uništili! Da li ijednog od njih vidiš i da li i najslabiji glas njihov čuješ?
