2doista su bahati i inadžije oni koji neće da vjeruju!
3Koliko smo Mi naroda prije njih uništili. I oni su za pomoć vapili, ali je bilo kasno!
4Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje, i govore nevjernici: 'Ovo je čarobnjak, lažov!
5Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!'
6I onī ugledni između njih krenuše: 'Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovim se, uistinu, nešto veliko hoće!
7Za ovo nismo čuli u vjeri predaka naših, ovo nije ništa drugo već namještena laž;
8zašto baš njemu, između nas, da bude poslana Opomena?!' Ali, oni u Opomenu Moju sumnjaju zato što kaznu Moju nisu iskusili.
9Zar su u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga i Darežljivog?
10Zar oni imaju vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je između njih? – neka se, onda, uz ljestve popnu.
11Oni predstavljaju neznatnu urotničku vojsku koja će tamo biti poražena.
12I prije njih su narod Nuhov, i Ad, i faraon, vlasnik građevina ogromnih, poricali,
13i Semud i Lutov narod i stanovnici Ejke; oni su se protiv poslanika urotili;
14svi su oni poslanike u laž utjerivali i kaznu Moju zaslužili.
15A i ovi ne čekaju do jedan zvuk Roga koji neće biti potrebno ponoviti,
16i govore: 'Gospodaru naš, požuri, kazni nas, prije Dana u kojem će se račun polagati!'
17Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao.
18Mi smo brda potčinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego što Sunce zađe i poslije pošto grane,
19a i ptice okupljene – svi su oni zbog njegova hvaljenja hvalu ponavljali.
20I učvrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesništvo i sposobnost da rasuđuje.
21A da li je do tebe doprla vijest o parničarima kada su preko zida hrama prešli,
22kad su Davudu upali, pa se on njih uplašio. 'Ne boj se' – rekli su – 'mi smo dvojica parničara, jedan drugom smo nažao učinili, pa nam po pravdi presudi; ne budi pristrasan, i na Pravi put nas uputi.
23Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i on mi reče: 'Daj ti nju meni!' – i u prepirci me pobijedi.'
24'Učinio ti je, doista, krivo!' – reče Davud – 'time što je tražio da tvoju ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci čine nepravdu jedni drugima, ne čine jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo.' I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se.
25I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak Nama i divno prebivalište ga čeka.
26O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.
27Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!
28Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grješnicima?
29Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.
30Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao!
31Kad su jedne večeri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge stajali, a četvrtom jedva zemlju doticali,
32on reče: 'Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema blagu!' – i oni se izgubiše iz vida.
33'Vratite mi ih!' – i on ih poče gladiti po nogama i vratovima.
34Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju zadržali, ali je poslije ozdravio.
35'Gospodaru moj' – rekao je – 'oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti, uistinu, bogato daruješ!'
36I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio –
37i šejtani, sve graditelji i gnjurci,
38i drugi u bukagije okovani.
39'Ovo je Naš dar, pa ti oslobodi ili zadrži, nećeš zbog toga odgovarati!'
40On je, doista, blizak Nama i čeka ga krasno prebivalište.
41I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: 'Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva!'
42'Udari nogom o zemlju – eto hladne vode za kupanje i piće!' –
43i Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darovali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti –
44'I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši!' Mi smo znali da je on izdržljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao!
45I sjeti se robova Naših Ibrahima i Ishaka i Jakuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih.
46Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet;
47i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi.
48I sjeti se Ismaila i Eljese'a i Zulkifla, svi su oni bili dobri.
49Ovo je lijep spomen! A one koji se grijeha budu klonili čeka divno prebivalište:
50edenski vrtovi, čije će kapije biti za njih otvorene,
51u kojima će se odmarati, i raznovrsno voće i piće tražiti.
52Pored njih biće hurije, istih godina, koje će preda se gledati.
53'To je ono što vam se obećava za Dan u kome će se račun polagati;
54to će, doista, blagodat Naša biti, koja nikada neće prestajati!'
55Eto toliko! A one koji budu zlo činili čeka najgore prebivalište:
56Džehennem, u kojem će gorjeti; a grozne li postelje!
57Eto toliko! Pa neka okušaju vodu ključalu i kapljevinu smrdljivu
58i druge slične ovima muke, mnogostruke.
59'Ova gomila će zajedno s vama tiskajući se u Džehennem ući!' – 'Ne bilo im prostrano! U vatri će oni, doista, gorjeti!'
60'Vama ne bilo prostrano!' – reći će oni – 'vi ste nam ovo pripremili, a grozna li boravišta!'
61'Gospodaru naš' – reći će – 'udvostruči patnju u vatri onima koji su nam ovo priredili!'
62I govoriće: 'Zašto ne vidimo ljude koje smo u zle ubrajali
63i koje smo ismijavali? Da nam se nisu iz vida izgubili?'
64Istina je, sigurno, da će se stanovnici Džehennema među sobom raspravljati.
65Reci: 'Ja samo opominjem; nema boga osim Allaha, Jedinoga i Moćnog,
66Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, Silnoga, Onoga koji prašta.'
67Reci: 'Ovo je vijest velika,
68a vi od nje glave okrećete.
69Ja nisam ništa znao o melekima uzvišenim kada su se prepirali –
70meni se objavljuje samo da jasno opominjem' –
71i kad je melekima Gospodar tvoj rekao: 'Stvoriću čovjeka od ilovače,
72pa kad mu savršen oblik dam u život u nj udahnem, vi mu se poklonite!'
73meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili
74osim Iblisa; on se uzoholio i postao nevjernik.
75'O Iblisu!' – rekao je On – 'šta te navelo da se ne pokloniš onome koga sam sobom stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen?'
76'Bolji sam od njega' – rekao je on – 'mene si stvorio od vatre a njega od ilovače.'
77'E, izlazi onda iz Dženneta!' – reče On – 'proklet da si!
78Moje prokletstvo će te do Sudnjeg dana pratiti!'
79'Gospodaru moj' – reče on – 'daj mi vremena do Dana kada će oni oživljeni biti!'
80'Dajem ti' – reče On –
81'do Dana već određenog.'
82'E tako mi dostojanstva Tvoga' – reče – 'sigurno ću ih sve na stranputicu navesti,
83osim Tvojih među njima robova iskrenih!'
84'Istinom se kunem i istinu govorim' – reče Allah –
85'sigurno ću sa svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom, Džehennem napuniti!'
86Reci: 'Ne tražim ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja nisam izvještačen,
