6da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani, pa je ravnodušan!
7O većini njih se već obistinila Riječ – zato oni neće vjerovati.
8Mi smo učinili da budu kao oni na čije smo vratove sindžire stavili sve do podbradaka – zato su oni glava uzdignutih,
9i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oči im koprenu stavili – zato oni ne vide,
10i njima je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao, oni neće vjerovati.
11Tvoja opomena će koristiti samo onome koji Kur'an slijedi i Milostivoga se boji, iako Ga ne vidi; njega obraduj oprostom i nagradom lijepom!
12Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali.
13Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli poslanici;
14kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: 'Mi smo vama poslani!' –
15'Vi ste ljudi kao i mi' – oni odgovoriše – 'Milostivi nije objavio ništa, vi neistinu govorite!'
16'Gospodar naš zna da smo, doista, vama poslani' – rekoše oni –
17'i dužni smo samo da jasno obznanimo.'
18Oni rekoše: 'Mi slutimo da nam nesreću donosite; ako se ne okanite, kamenovaćemo vas i stići će vas, zaista, bolna patnja od nas.'
19'Uzrok vaše nesreće je s vama!' – rekoše oni. 'Zar zato što ste opomenuti? Ta vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi.'
20I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: 'O narode moj, slijedi one koji su poslani,
21slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu!
22Zašto da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti?
23Zašto da prihvaćam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti,
24a ja bih tada bio u pravoj zabludi;
25ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!'
26I reći će se: 'Uđi u Džennet!' – a on će reći: 'Kamo sreće da narod moj zna
27zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!'
28I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada činili;
29samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.
30O kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im nije došao, a da mu se nisu narugali.
31Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda uništili od kojih im se niko vratio nije,
32a svi oni biće zajedno pred Nas dovedeni.
33Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje oni jedu;
34Mi po njoj stvaramo bašče, palmike i vinograde – i činimo da iz nje izvori izviru –
35da oni jedu plodove njihove i od onoga što ruke njihove privrijede, pa zašto neće da budu zahvalni?
36Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!
37I noć im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u mraku.
38I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.
39I Mjesecu smo odredili položaje; i on se uvijek ponovo vraća kao stari savijeni palmin prut.
40Nit' Sunce može Mjesec dostići nit' noć dan prestići, svi oni u svemiru plove.
41Dokaz im je i to što potomke njihove u lađama krcatim prevozimo
42i što za njih, slične njima, stvaramo one na kojima se voze.
43I ako želimo, Mi ih potopimo, i neće im spasa biti, neće se izbaviti,
44osim ako im se ne smilujemo, da bi do roka određenog uživali.
45A kad im se rekne: 'Bojte se onoga što se prije vas dogodilo i onoga što vas čeka da biste pomilovani bili…'
46I ne dođe im nijedan dokaz od Gospodara njihova kojem oni leđa ne okrenu.
47A kad im se kaže: 'Udjeljujte od onoga što vam Allah daje' – onda nevjernici govore vjernicima: 'Zar da hranimo onoga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi!'
48I govore: 'Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?'
49A ne čekaju drugo do strašan glas koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti,
50pa neće moći ništa oporučiti, niti se čeljadi svojoj vratiti.
51I puhnuće se u rog, pa će oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti,
52govoreći: 'Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi?' – 'Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!'
53Biće to samo jedan glas i oni će se svi pred Nama obreti.
54Danas se neće nikome nepravda učiniti i vi ćete, prema onom kako ste radili, nagrađeni biti.
55stanovnici Dženneta uživaće toga dana u blagodatima veseli i radosni,
56oni i žene njihove biće u hladovini na ukrašenim divanima naslonjeni,
57u njemu će imati voća, i ono što budu željeli.
58'Mir vama!' – biće riječi Gospodara Milostivog –
59'a vi, o grješnici, danas se odvojite!'
60O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: 'Ne klanjajte se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni,
61već se klanjajte Meni; to je Put pravi.
62On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali?!
63Ovo je Džehennem kojim vam se prijetilo,
64pržite se sada u njemu zato što niste vjerovali!'
65Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a noge njihove će o onome što su radili svjedočiti.
66Da smo htjeli, mogli smo ih vida njihova lišiti, pa kad bi na put pošli, kako bi vidjeli?
67A da smo htjeli, mogli smo ih na mjestu na kome su zgriješili u nešto pretvoriti, pa ne bi mogli nikuda otići niti se vratiti.
68Onome kome dug život damo, Mi mu izgled nagore izmijenimo. Zar oni ne razumiju?
69Mi poslanika nismo pjesništvu učili, to mu ne priliči. Ovo je samo pouka – Kur'an jasni,
70da opominje onoga ko ima pameti, i da zasluže kaznu nevjernici.
71Kako oni ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici
72i da smo im dali da se njome služe – na nekim jašu, a nekima se hrane,
73i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa zašto nisu zahvalni,
74već pored Allaha druge bogove prihvaćaju u nadi da će im oni na pomoći biti;
75oni im, međutim, neće moći pomoći, a oni su njima poslušna vojska.
76I nek te ne žaloste riječi njihove; Mi, doista, znamo i ono što kriju i ono što pokazuju.
77Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik,
78i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: 'Ko će oživiti kosti kad budu truhle?'
79Reci: 'Oživiće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio,
80Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete.'
81Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima slične? Jeste, On sve stvara i On je Sveznajući;
82kada nešto hoće, On samo za to rekne: 'Budi!' – i ono bude.
83Pa neka je hvaljen Onaj u čijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti!
