• 36. Ja-sinMekanska sura/83 ajeta
  • 1 Jā Sīn.
  • 2 Tako Mi Kur'ana mudrog,
  • 3 ti si, uistinu, poslanik,
  • 4 na Pravome putu,
  • 5 po objavi Silnoga i Samilosnoga,
  • 6 da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani, pa je ravnodušan!
  • 7 O većini njih se već obistinila Riječ – zato oni neće vjerovati.
  • 8 Mi smo učinili da budu kao oni na čije smo vratove sindžire stavili sve do podbradaka – zato su oni glava uzdignutih,
  • 9 i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oči im koprenu stavili – zato oni ne vide,
  • 10 i njima je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao, oni neće vjerovati.
  • 11 Tvoja opomena će koristiti samo onome koji Kur'an slijedi i Milostivoga se boji, iako Ga ne vidi; njega obraduj oprostom i nagradom lijepom!
  • 12 Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali.
  • 13 Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli poslanici;
  • 14 kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: 'Mi smo vama poslani!' –
  • 15 'Vi ste ljudi kao i mi' – oni odgovoriše – 'Milostivi nije objavio ništa, vi neistinu govorite!'
  • 16 'Gospodar naš zna da smo, doista, vama poslani' – rekoše oni –
  • 17 'i dužni smo samo da jasno obznanimo.'
  • 18 Oni rekoše: 'Mi slutimo da nam nesreću donosite; ako se ne okanite, kamenovaćemo vas i stići će vas, zaista, bolna patnja od nas.'
  • 19 'Uzrok vaše nesreće je s vama!' – rekoše oni. 'Zar zato što ste opomenuti? Ta vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi.'
  • 20 I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: 'O narode moj, slijedi one koji su poslani,
  • 21 slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na Pravom su putu!
  • 22 Zašto da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti?
  • 23 Zašto da prihvaćam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti,
  • 24 a ja bih tada bio u pravoj zabludi;
  • 25 ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!'
  • 26 I reći će se: 'Uđi u Džennet!' – a on će reći: 'Kamo sreće da narod moj zna
  • 27 zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!'
  • 28 I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada činili;
  • 29 samo bi se čuo jedan užasan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.
  • 30 O kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im nije došao, a da mu se nisu narugali.
  • 31 Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda uništili od kojih im se niko vratio nije,
  • 32 a svi oni biće zajedno pred Nas dovedeni.
  • 33 Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje oni jedu;
  • 34 Mi po njoj stvaramo bašče, palmike i vinograde – i činimo da iz nje izvori izviru –
  • 35 da oni jedu plodove njihove i od onoga što ruke njihove privrijede, pa zašto neće da budu zahvalni?
  • 36 Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!
  • 37 I noć im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u mraku.
  • 38 I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.
  • 39 I Mjesecu smo odredili položaje; i on se uvijek ponovo vraća kao stari savijeni palmin prut.
  • 40 Nit' Sunce može Mjesec dostići nit' noć dan prestići, svi oni u svemiru plove.
  • 41 Dokaz im je i to što potomke njihove u lađama krcatim prevozimo
  • 42 i što za njih, slične njima, stvaramo one na kojima se voze.
  • 43 I ako želimo, Mi ih potopimo, i neće im spasa biti, neće se izbaviti,
  • 44 osim ako im se ne smilujemo, da bi do roka određenog uživali.
  • 45 A kad im se rekne: 'Bojte se onoga što se prije vas dogodilo i onoga što vas čeka da biste pomilovani bili…'
  • 46 I ne dođe im nijedan dokaz od Gospodara njihova kojem oni leđa ne okrenu.
  • 47 A kad im se kaže: 'Udjeljujte od onoga što vam Allah daje' – onda nevjernici govore vjernicima: 'Zar da hranimo onoga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi!'
  • 48 I govore: 'Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?'
  • 49 A ne čekaju drugo do strašan glas koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti,
  • 50 pa neće moći ništa oporučiti, niti se čeljadi svojoj vratiti.
  • 51 I puhnuće se u rog, pa će oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti,
  • 52 govoreći: 'Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi?' – 'Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!'
  • 53 Biće to samo jedan glas i oni će se svi pred Nama obreti.
  • 54 Danas se neće nikome nepravda učiniti i vi ćete, prema onom kako ste radili, nagrađeni biti.
  • 55 stanovnici Dženneta uživaće toga dana u blagodatima veseli i radosni,
  • 56 oni i žene njihove biće u hladovini na ukrašenim divanima naslonjeni,
  • 57 u njemu će imati voća, i ono što budu željeli.
  • 58 'Mir vama!' – biće riječi Gospodara Milostivog –
  • 59 'a vi, o grješnici, danas se odvojite!'
  • 60 O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: 'Ne klanjajte se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni,
  • 61 već se klanjajte Meni; to je Put pravi.
  • 62 On je mnoge od vas u zabludu odveo, kako niste pameti imali?!
  • 63 Ovo je Džehennem kojim vam se prijetilo,
  • 64 pržite se sada u njemu zato što niste vjerovali!'
  • 65 Danas ćemo im usta zapečatiti, njihove ruke će Nam govoriti, a noge njihove će o onome što su radili svjedočiti.
  • 66 Da smo htjeli, mogli smo ih vida njihova lišiti, pa kad bi na put pošli, kako bi vidjeli?
  • 67 A da smo htjeli, mogli smo ih na mjestu na kome su zgriješili u nešto pretvoriti, pa ne bi mogli nikuda otići niti se vratiti.
  • 68 Onome kome dug život damo, Mi mu izgled nagore izmijenimo. Zar oni ne razumiju?
  • 69 Mi poslanika nismo pjesništvu učili, to mu ne priliči. Ovo je samo pouka – Kur'an jasni,
  • 70 da opominje onoga ko ima pameti, i da zasluže kaznu nevjernici.
  • 71 Kako oni ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspolažu kao vlasnici
  • 72 i da smo im dali da se njome služe – na nekim jašu, a nekima se hrane,
  • 73 i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa zašto nisu zahvalni,
  • 74 već pored Allaha druge bogove prihvaćaju u nadi da će im oni na pomoći biti;
  • 75 oni im, međutim, neće moći pomoći, a oni su njima poslušna vojska.
  • 76 I nek te ne žaloste riječi njihove; Mi, doista, znamo i ono što kriju i ono što pokazuju.
  • 77 Kako čovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik,
  • 78 i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: 'Ko će oživiti kosti kad budu truhle?'
  • 79 Reci: 'Oživiće ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve što je stvorio,
  • 80 Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete.'
  • 81 Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar stvoriti njima slične? Jeste, On sve stvara i On je Sveznajući;
  • 82 kada nešto hoće, On samo za to rekne: 'Budi!' – i ono bude.
  • 83 Pa neka je hvaljen Onaj u čijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti!