3Mi smo nebesa i Zemlju i ono što je između njih mudro stvorili i do roka određenog, ali nevjernici okreću glave od onoga čime im se prijeti.
4Reci: 'Kažite vi meni ili pokažite mi šta su stvorili na Zemlji i da li imaju ikakva udjela u nebesima oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate? Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove ili samo kakav ostatak znanja, ako istinu govorite.'
5Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni.
6Kada ljudi budu sabrani, oni će im biti neprijatelji i poreći će da su im se klanjali.
7A kad se ovima Naši jasni ajeti kazuju, onda oni koji ne vjeruju govore o Istini čim im dođe: 'Ovo je prava čarolija!'
8Zar oni da govore: 'On ga izmišlja!' Reci: 'Pa, ako ga izmišljam, vi mene od kazne Allahove nećete moći odbraniti; On dobro zna šta o Kur'anu govorite. On je dovoljan svjedok i meni i vama; On prašta i samilostan je.'
9Reci: 'Ja nisam prvi poslanik i ne znam šta će biti sa mnom ili s vama; ja slijedim samo ono što mi se objavljuje i samo sam dužan da otvoreno opominjem.'
10Reci: 'Kažite vi meni šta će s vama biti ako je Kur'an od Allaha, a vi u nj nećete da vjerujete, i ako je jedan od sinova Israilovih posvjedočio da je i on od Allaha, pa on povjerovao, a vi se uzoholili.' Allah, zaista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sebi nepravdu čini.
11I govore nevjernici o vjernicima: 'Da je kakvo dobro, nas oni u tome ne bi pretekli.' A kako pomoću njega Pravi put nisu našli, sigurno će reći: 'Ovo je još davna izmišljotina.'
12Knjiga Musaova je bila putovođa i milost prije njega. A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvrđuje da bi opomenula one koji rade zlo i da bi obradovala one koji čine dobro.
13Oni koji govore: 'Naš Gospodar je Allah!' – i istraju na Pravome putu, neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju!
14Oni će stanovnici Dženneta biti, u njemu će vječno boraviti, i to će im biti nagrada za ono što su radili.
15Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: 'Gospodaru moj, dozvoli Mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi.'
16Eto, od takvih ćemo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko ružnih postupaka njihovih preći; od stanovnika Dženneta će oni biti, istinito obećanje koje im je dano ćemo ispuniti.
17A onaj koji roditeljima svojim kaže: 'Ih, što mi prijetite da ću biti oživljen kad su prije mene toliki narodi bili i nestali!' – a oni, zazivajući Allaha u pomoć, govore: 'Teško tebi, vjeruj, Allahova prijetnja će se, doista, obistiniti!' On odgovara: 'To su izmišljotine naroda drevnih!'
18Na takvima se treba ispuniti Riječ rečena o narodima: džinima i ljudima koji su prije njih bili i nestali, jer – oni su, zaista, nastradali.
19Za sve će biti posebni stepeni, prema tome kako su radili; da ih nagradi ili kazni za djela njihova – nepravda im se neće učiniti.
20A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: 'Vi ste u svome životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali, a danas sramnom patnjom bićete kažnjeni zato što ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponašali i što ste raskalašeni bili.'
21I spomeni brata Adovog, kada je narod svoj u Ahkafu opominjao – a bilo je i prije njega i poslije njega poslanika: 'Klanjajte se samo Allahu, ja, zaista, strahujem da ćete biti u mukama na Velikome danu!' –
22oni su odgovarali: 'Zar si nama došao da nas od božanstava naših odvratiš? Neka se, eto, ostvare prijetnje tvoje, ako istinu govoriš!' –
23'Samo Allah zna kad će to biti!' – on bi govorio – 'ja vam kazujem ono što mi se objavljuje, a vi ste, vidim, narod u neznanju ogrezao.'
24I kad ugledaše na obzorju oblak, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikaše: 'Ovaj nam oblak kišu donosi!' – 'Ne, to je ono što ste požurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi,
25koji, voljom Gospodara svoga, sve ruši.' I ujutro su se vidjele samo nastambe njihove; tako Mi kažnjavamo narod grješni.
26Njima smo dali mogućnosti koje vama nismo dali; i sluh i vid i razum smo im dali, ali im ni sluh njihov ni vid njihov ni razum njihov nisu ni od kakve koristi bili, jer su Allahove dokaze poricali – i sa svih strana ih je okružilo ono čemu su se ismijavali.
27Neke gradove oko vas još davno smo uništili, a objasnili smo im bili na razne načine dokaze, ne bi li se pokajali.
28A zašto im nisu pomogli oni koje su, pored Allaha, prihvatili da im budu posrednici i bogovi? Ali, njih nije bilo. To su bile samo klevete njihove i laži.
29Kada ti poslasmo nekoliko džina da Kur'an slušaju, kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: 'Pst!' A kad se završi, vratiše se narodu svome da opominju.
30'O narode naš' – govorili su – 'mi smo slušali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvrđuje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na Pravi put upućuje.
31O narode naš, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha, On će vam neke grijehe vaše oprostiti i vas od patnje neizdržljive zaštititi!'
32A oni koji se ne odazovu Allahovu glasniku, takvi Mu na Zemlji neće umaći i mimo Njega zaštitnika neće naći. Oni su u velikoj zabludi.
33Zar ne znaju da je Allah – koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji nije, stvarajući ih, iznemogao – kadar da oživi mrtve? Jeste, On sve može.
34A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: 'Zar ovo nije istina?' – odgovoriće: 'Jest, Gospodara nam našeg!' – 'E pa iskustite patnju' – reći će On – 'jer ste stalno poricali.'
35Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici i ne traži da im kazna što prije dođe! A onoga Dana kada dožive ono čime im se prijeti, učiniće im se da su ostali samo jedan čas dana. I dosta! A zar će ko drugi biti uništen do narod raskalašeni!
