1 Kunem se gradom ovim –

2 a tebi će biti dopušteno sve u gradu ovome –

3 i roditeljem i onim koga je rodio,

4 Mi čovjeka stvaramo da se trudi.

5 Misli li on da mu niko ništa ne može?

6 'Utrošio sam blago nebrojeno!' – reći će.

7 Zar misli da ga niko vidio nije?

8 Zar mu nismo dali oka dva

9 i jezik i usne dvije,

10 i dobro i zlo mu objasnili?

11 Pa, zašto on na blagodatima zahvalan bio nije? –

12 A šta ti misliš: kako se može na blagodatima zahvalan biti? –

13 roba ropstva osloboditi,

14 ili, kad glad hara, nahraniti

15 siroče bliska roda,

16 ili ubogoga nevoljnika,

17 a uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i koji jedni drugima milosrđe preporučuju;

18 oni će biti – sretnici!

19 A oni koji ne vjeruju u dokaze Naše, oni će biti – nesretnici,

20 iznad njih će vatra zatvorena biti.