- ﷽
1Kunem se gradom ovim –
2a tebi će biti dopušteno sve u gradu ovome –
3i roditeljem i onim koga je rodio,
4Mi čovjeka stvaramo da se trudi.
5Misli li on da mu niko ništa ne može?
6'Utrošio sam blago nebrojeno!' – reći će.
7Zar misli da ga niko vidio nije?
8Zar mu nismo dali oka dva
9i jezik i usne dvije,
10i dobro i zlo mu objasnili?
11Pa, zašto on na blagodatima zahvalan bio nije? –
12A šta ti misliš: kako se može na blagodatima zahvalan biti? –
13roba ropstva osloboditi,
14ili, kad glad hara, nahraniti
15siroče bliska roda,
16ili ubogoga nevoljnika,
17a uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdržljivost preporučuju i koji jedni drugima milosrđe preporučuju;
18oni će biti – sretnici!
19A oni koji ne vjeruju u dokaze Naše, oni će biti – nesretnici,
20iznad njih će vatra zatvorena biti.
