3Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju,
4vjesnik radosnih vijesti i opomena – pa opet većina njih glavu okreće, neće ni da čuje.
5'Srca naša su' – govore oni – 'pod pokrivačima, daleka od onoga čemu nas ti pozivaš, i mi smo gluhi za to, a između nas i tebe je pregrada, pa ti radi, i mi ćemo raditi.'
6Reci: 'Ja sam čovjek kao i vi, samo – meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreno klanjajte i od Njega oprosta tražite! A teško onima koji Njemu druge ravnim smatraju,
7koji zekat ne daju i koji u onaj svijet ne vjeruju!
8One koji vjeruju i dobra djela čine zbilja čeka nagrada neprekidna.'
9Reci: 'Zar, zaista, nećete da vjerujete u Onoga koji je u dva vremenska razdoblja Zemlju stvorio – i još Mu druge ravnim smatrate? To je Gospodar svjetova!'
10On je nepomična brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je učinio i proizvode njezine na njoj odredio, sve to u četiri vremenska razdoblja – ovo je objašnjenje za one koji pitaju –
11zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo još maglina bilo, pa njemu i Zemlji rekao: 'Pojavite se milom ili silom!' – 'Pojavljujemo se drage volje!' – odgovorili su,
12pa ih u dva vremenska razdoblja, kao sedam nebesa, stvorio, i odredio šta će se u svakom nebu nalaziti. A nebo najbliže sjajnim zvijezdama smo ukrasili i nad njim Mi bdijemo. To je odredba Silnoga i Sveznajućega.
13A ako glave okrenu, ti reci: 'Opominjem vas munjom onakvom kakva je pogodila Ada i Semuda,
14kada su im sa svih strana poslanici njihovi dolazili i govorili: 'Ne klanjajte se nikome do Allahu!' – a oni odgovarali: 'Da je Gospodar naš htio, On bi meleke poslao, mi ne vjerujemo u ono što je po vama poslano.'
15Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. 'Ko je od nas jači?' – govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jači od njih – a i znamenja Naša su poricali.
16I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar leden, da bismo im još na ovome svijetu dali da osjete sramnu patnju – patnja na onom svijetu biće, zaista, još sramnija – i niko im neće u pomoć priteći.
17I Semudu smo na Pravi put ukazivali, ali, njima je bila milija sljepoća od Pravog puta, pa ih je stigla sramna kazna od munje, prema onome kako su zaslužili,
18a one koji su vjerovali i Allaha se bojali Mi smo spasili.
19A na Dan kad Allahovi neprijatelji u vatru budu potjerani – oni prvi biće zadržani, da bi ih sustigli ostali –
20i kad dođu do nje, uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svjedočiće protiv njih o onome što su radili.
21'Zašto svjedočite protiv nas?' – upitaće oni kože svoje. – 'Allah, koji je dao sposobnost govora svakome biću, obdario je darom govora i nas' – odgovoriće. – 'On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili.
22Vi se niste krili zato da ne bi uši vaše i oči vaše i kože vaše protiv vas svjedočile, već zato što ste vjerovali da Allah neće saznati mnogo štošta što ste radili.
23I to vaše uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo vas je, i sada ste nastradali.'
24Pa i ako budu trpjeli, njihovo boravište će Vatra biti; a ako budu tražili naklonost Allahovu, njihovoj molbi neće se udovoljiti.
25Mi smo im bili odredili loše drugove koji su im lijepim prikazivali ono što su uradili i ono što će uraditi, i na njima se obistinilo ono što je rečeno za narode, džine i ljude koji su prije njih bili i nestali – doista su nastradali.
26Oni koji ne vjeruju govore: 'Ne slušajte ovaj Kur'an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!'
27Zato ćemo Mi, sigurno, dati da nevjernici iskuse nesnosnu patnju, i kaznićemo ih najgorom kaznom za djela koja su počinili.
28To je kazna za Allahove neprijatelje, vatra u kojoj će im vječna kuća biti, kao naplata što su dokaze Naše stalno poricali.
29I nevjernici će reći: 'Gospodaru naš, pokaži nam džine i ljude, one koji su nas zaveli, da ih stavimo pod noge naše, neka budu najdonji.'
30Onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah' – pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: 'Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.
31Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovome svijetu, a i na onome; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imaćete,
32bićete počašćeni od Onoga koji prašta i koji je milostiv.'
33A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: 'Ja sam doista musliman!'
34Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati.
35To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni.
36A kad šejtan pokuša da te na zle misli navede, ti zatraži utočište u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i zna sve.
37Među znamenjima Njegovim su noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem na tle pred Allahom, koji ih je stvorio, ako želite da se samo Njemu jedinom klanjate.
38A ako oni neće da te poslušaju – pa, oni koji su kod Gospodara tvoga hvale Ga i noću i danju i ne dosađuju se.
39Jedno od znamenja Njegovih je i to što ti vidiš suhu zemlju, a kad na nju spustimo kišu, ona se pokrene i uzbuja. Onaj ko njoj daje život oživiće, sigurno, i umrle, jer je On kadar sve.
40Oni koji riječi Naše izvrću neće se, doista, od Nas sakriti. Pa da li će biti ugodnije onome koji u Vatru bude bačen ili onome koji na Sudnji dan dođe smiren? Radite šta hoćete, On, zaista, vidi šta vi radite.
41Oni koji ne vjeruju u Kur'an, pošto im je objavljen… A on je, zaista, knjiga zaštićena,
42laž joj je strâna, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudroga i Hvale dostojnoga.
43Tebi se neće reći ništa što već nije rečeno poslanicima prije tebe. Gospodar tvoj zaista prašta, a i bolno kažnjava.
44A da Kur'an objavljujemo na tuđem jeziku, oni bi, sigurno, rekli: 'Trebalo je da su mu ajeti razumljivi. Zar jezik tuđ, a onaj kome se objavljuje je Arap?' – Reci: 'On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji neće da vjeruju – i gluhi su i slijepi, kao da se iz daleka mjesta dozivaju.'
45I Musau smo Knjigu dali, pa su se zbog nje podvojili. A da nije Riječi Gospodara tvoga prije izrečene, sa ovima bi bilo već svršeno, jer oni mnogo u Kur'an sumnjaju.
46Ko čini dobro, u svoju korist čini, a ko radi zlo, na svoju štetu radi. – A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim.
47Samo On zna kada će Smak svijeta nastupiti. A ni plodovi ne izlaze iz cvijetnih čaški svojih i nijedna žena ne zanese i ne rodi, a da On to ne zna. A na Dan kad ih On upita: 'Gdje su oni koje ste smatrali Meni ravnim?' – oni će odgovoriti: 'Javljamo Ti da niko od nas to ne tvrdi.'
48I neće biti onih kojima su se prije klanjali i uvjeriće se da ne mogu nikud umaći.
49Čovjeku ne dosadi da bogatstvo traži, a kada ga neimaština zadesi, onda zdvaja i nadu gubi.
50Kad ga obaspemo milošću Našom, poslije nesreće koja ga zadesi, on govori: 'Ovo sam i zaslužio i ja ne mislim da će Čas oživljenja doći. A ako budem Gospodaru svome vraćen, kod Njega me čeka Džennet.' A Mi ćemo one koji nisu vjerovali, sigurno, o onom što su radili obavijestiti i da iskuse patnju tešku – doista ćemo im dati.
51Kada čovjeku milost Našu darujemo, postaje nezahvalan i uzoholi se, a kada ga nevolja dotakne, onda se dugo moli.
52Reci: 'Šta mislite, ako je Kur'an od Allaha, a vi u nj nećete da vjerujete – ko je onda u većoj zabludi od onoga koji je u protivrječju dalekom od istine?'
53Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?
54Oni sumnjaju da će pred Gospodara svoga stati, a On znanjem Svojim obuhvaća sve.
