- ﷽
1 Tako mi zore,
2 i deset noći,
3 i parnih i neparnih,
4 i noći kada nestaje –
5 zar to pametnom zakletva nije…?
6 Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj sa Adom uradio,
7 sa stanovnicima Irema, punog palata na stupovima,
8 kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo;
9 i Semudom, koji je stijene u dolini klesao,
10 i faraonom, koji je šatore imao –
11 koji su na Zemlji zulum provodili
12 i poroke na njoj umnožili,
13 pa je Gospodar tvoj – bič patnje na njih spustio,
14 jer, Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi.
15 Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: 'Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!'
16 A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: 'Gospodar moj me je napustio!'
17 A nije tako! Vi pažnju siročetu ne ukazujete,
18 i da se puki siromah nahrani – jedan drugog ne nagovarate,
19 a nasljedstvo pohlepno jedete
20 i bogatstvo pretjerano volite.
21 A ne valja to! Kada se Zemlja u komadiće zdrobi
22 i kad dođe naređenje Gospodara tvoga, a meleki budu sve red do reda,
23 i kad se tog Dana primakne Džehennem; tada će se čovjek sjetiti – a na što mu je sjećanje?! –
24 i reći: 'Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!'
25 Tog Dana niko neće kao On mučiti,
26 i niko neće kao On u okove okivati!
27 A ti, o dušo smirena,
28 vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan,
29 pa uđi među robove Moje,
30 i uđi u Džennet Moj!