- ﷽
1O čemu oni jedni druge pitaju?
2O vijesti velikoj,
3o kojoj oni različita mišljenja imaju.
4To nije dobro, oni će saznati sigurno!
5I još jednom, to nije dobro, oni će saznati sigurno!
6Zar Zemlju posteljom nismo učinili,
7i planine stupovima,
8i vas kao parove stvorili,
9i san vaš počinkom učinili,
10i noć pokrivačem dali,
11i dan za privređivanje odredili,
12i iznad vas sedam silnih sazdali,
13i svjetiljku plamteću postavili?
14Mi iz oblaka vodu obilno spuštamo
15i činimo da uz njenu pomoć raste žito i bilje,
16i bašče guste.
17Dan sudnji je, zaista, već određen,
18Dan kada će se u Rog puhnuti, pa ćete vi, sve skupina po skupina, dolaziti,
19i nebo će se otvoriti i mnogo kapija imati,
20i planine će se zdrobiti i priviđenje će biti.
21Džehennem će zasjeda postati,
22nasilnicima mjesto povratka –
23u kome će zauvijek ostati:
24u njemu svježine neće osjetiti, ni pića okusiti,
25osim vrele vode i kapljevine,
26kazne prikladne.
27Oni nisu očekivali da će račun polagati
28i dokaze Naše su pretjerano poricali,
29a Mi smo sve pobrojali i zapisali –
30pa trpite, mučenje ćemo vam sve gorim učiniti.
31A onima koji su se Allaha bojali želje će se ostvariti:
32bašče i vinogradi,
33i djevojke mlade, godīnā istih,
34i pehari puni.
35Tamo prazne besjede i neistinu neće slušati,
36Gospodar tvoj će ih darom obilnim nagraditi,
37Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, Milostivi, kome neće smjeti niko prvi riječ prozboriti
38na Dan kada Džibril i meleki budu u redove poredani, kada će samo onaj kome Milostivi dozvoli govoriti, a istinu će reći.
39To je neizbježan Dan, pa ko hoće, Gospodaru svome će, kao utočištu, poći.
40Mi vas na skoru patnju upozoravamo, na Dan u kome će čovjek djela ruku svojih vidjeti, a nevjernik uzviknuti: 'Da sam, bogdo, zemlja ostao!'
