1 Tako Mi onih koji pušu snažno,

2 i onih koji teret nose,

3 i onih koji plove lahko,

4 i onih koji naredbe sprovode –

5 istina je, zaista, ono čime vam se prijeti,

6 nagrada i kazna sigurno će biti!

7 Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva,

8 vi govorite nejednako,

9 od njega se odvraća onaj za kog se znalo da će se odvratiti.

10 Neka prokleti budu lažljivci

11 koji su, utonuli u neznanje, ravnodušni!

12 Oni pitaju: 'Kada će Dan sudnji?'

13 Onoga Dana kada se u vatri budu pržili!

14 'Iskusite kaznu svoju – to je ono što ste požurivali!'

15 Oni koji su se Allaha bojali – u džennetskim baščama će, među izvorima, boraviti,

16 primaće ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela činili,

17 noću su malo spavali

18 i u praskozorje oprost od grijeha molili,

19 a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi.

20 Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju,

21 a i u vama samima – zar ne vidite? –

22 a na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.

23 I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!

24 Da li je doprla do tebe vijest o uvaženih gostima Ibrahimovim

25 kada mu oni uđoše i rekoše: 'Mir vama!', i on reče: 'Mir vama, ljudi neznani!'

26 I on neprimijetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele,

27 i primače im ga: 'Zar nećete da jedete?' – upita,

28 osjetivši od njih u duši zebnju. 'Ne boj se!' – rekoše, i obradovaše ga dječakom koji će učen biti.

29 I pojavi se žena njegova uzvikujući i po licu se udarajući, i reče: 'Zar ja, stara, nerotkinja?!'

30 'Tako je odredio Gospodar tvoj' – rekoše oni – 'On je Mudri i Sveznajući.'

31 'A šta vi hoćete, o izaslanici?' – upita Ibrahim.

32 'Poslani smo narodu grješnom' – rekoše –

33 'da sručimo na njih grumenje od ilovače,

34 svako obilježeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru prešli.'

35 I Mi iz njega vjernike izvedosmo –

36 a u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo –

37 i u njemu za sve one koji se boje patnje neizdržljive znak ostavismo.

38 I o Musau, kada ga s očiglednim dokazom faraonu poslasmo,

39 a on, uzdajući se u moć svoju, okrenu glavu i reče: 'Čarobnjak je ili lud!'

40 I Mi i njega i vojske njegove dohvatismo, pa ih u more bacismo, jer je bio osudu zaslužio.

41 I o Adu, kada na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra –

42 pored čega god je prošao, ništa nije poštedio, sve je u gnjilež pretvorio.

43 I o Semudu, kad mu bî rečeno: 'Uživajte još neko vrijeme!'

44 I oni se oglušiše o naređenje Gospodara svoga, pa ih uništi strašan glas na oči njihove,

45 i ne mogaše se ni dići ni od kazne odbraniti.

46 I o Nuhovu narodu, davno prije; to, zaista, bijaše narod neposlušni!

47 Mi smo nebo moći Svojom sazdali, a Mi, uistinu, još neizmjerno mnogo možemo,

48 i Zemlju smo prostrli – tako je divan Onaj koji je prostro! –

49 i od svega po par stvaramo da biste vi razmislili!

50 'Zato požurite Allahu, ja sam vam od Njega da vas javno upozorim;

51 ne prihvaćajte drugog boga osim Allaha, ja sam vam od Njega da vas jasno opomenem!'

52 I tako je bilo, ni onima prije ovih nije došao nijedan poslanik, a da nisu rekli: 'Čarobnjak je!', ili: 'Lud je!'

53 Zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevršili,

54 zato ove ostavi, prijekor nećeš zaslužiti,

55 i nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti.

56 Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju,

57 Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane,

58 opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!

59 A nevjernike će stići kazna kao što je stigla i one koji su bili kao oni, i neka Me ne požuruju,

60 jer, teško nevjernicima na Dan kojim im se prijeti!