- ﷽
1Tako Mi onih koji pušu snažno,
2i onih koji teret nose,
3i onih koji plove lahko,
4i onih koji naredbe sprovode –
5istina je, zaista, ono čime vam se prijeti,
6nagrada i kazna sigurno će biti!
7Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva,
8vi govorite nejednako,
9od njega se odvraća onaj za kog se znalo da će se odvratiti.
10Neka prokleti budu lažljivci
11koji su, utonuli u neznanje, ravnodušni!
12Oni pitaju: 'Kada će Dan sudnji?'
13Onoga Dana kada se u vatri budu pržili!
14'Iskusite kaznu svoju – to je ono što ste požurivali!'
15Oni koji su se Allaha bojali – u džennetskim baščama će, među izvorima, boraviti,
16primaće ono što im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela činili,
17noću su malo spavali
18i u praskozorje oprost od grijeha molili,
19a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi.
20Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju,
21a i u vama samima – zar ne vidite? –
22a na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.
23I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!
24Da li je doprla do tebe vijest o uvaženih gostima Ibrahimovim
25kada mu oni uđoše i rekoše: 'Mir vama!', i on reče: 'Mir vama, ljudi neznani!'
26I on neprimijetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele,
27i primače im ga: 'Zar nećete da jedete?' – upita,
28osjetivši od njih u duši zebnju. 'Ne boj se!' – rekoše, i obradovaše ga dječakom koji će učen biti.
29I pojavi se žena njegova uzvikujući i po licu se udarajući, i reče: 'Zar ja, stara, nerotkinja?!'
30'Tako je odredio Gospodar tvoj' – rekoše oni – 'On je Mudri i Sveznajući.'
31'A šta vi hoćete, o izaslanici?' – upita Ibrahim.
32'Poslani smo narodu grješnom' – rekoše –
33'da sručimo na njih grumenje od ilovače,
34svako obilježeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru prešli.'
35I Mi iz njega vjernike izvedosmo –
36a u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo –
37i u njemu za sve one koji se boje patnje neizdržljive znak ostavismo.
38I o Musau, kada ga s očiglednim dokazom faraonu poslasmo,
39a on, uzdajući se u moć svoju, okrenu glavu i reče: 'Čarobnjak je ili lud!'
40I Mi i njega i vojske njegove dohvatismo, pa ih u more bacismo, jer je bio osudu zaslužio.
41I o Adu, kada na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra –
42pored čega god je prošao, ništa nije poštedio, sve je u gnjilež pretvorio.
43I o Semudu, kad mu bî rečeno: 'Uživajte još neko vrijeme!'
44I oni se oglušiše o naređenje Gospodara svoga, pa ih uništi strašan glas na oči njihove,
45i ne mogaše se ni dići ni od kazne odbraniti.
46I o Nuhovu narodu, davno prije; to, zaista, bijaše narod neposlušni!
47Mi smo nebo moći Svojom sazdali, a Mi, uistinu, još neizmjerno mnogo možemo,
48i Zemlju smo prostrli – tako je divan Onaj koji je prostro! –
49i od svega po par stvaramo da biste vi razmislili!
50'Zato požurite Allahu, ja sam vam od Njega da vas javno upozorim;
51ne prihvaćajte drugog boga osim Allaha, ja sam vam od Njega da vas jasno opomenem!'
52I tako je bilo, ni onima prije ovih nije došao nijedan poslanik, a da nisu rekli: 'Čarobnjak je!', ili: 'Lud je!'
53Zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevršili,
54zato ove ostavi, prijekor nećeš zaslužiti,
55i nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti.
56Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju,
57Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane,
58opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!
59A nevjernike će stići kazna kao što je stigla i one koji su bili kao oni, i neka Me ne požuruju,
60jer, teško nevjernicima na Dan kojim im se prijeti!
