3Zar ćeš ti sebe uništiti zato što ovi neće da postanu vjernici?
4Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni šije svoje sagnuli.
5I njima ne dođe nijedna nova opomena od Milostivoga, a da se od nje ne okrenu.
6Oni poriču – pa, stići će ih sigurno posljedice onoga čemu se izruguju.
7Zar oni ne vide kako činimo da iz zemlje niče svakovrsno bilje plemenito?
8To je, doista, dokaz, ali većina njih ne vjeruje,
9a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.
10A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: 'Idi narodu koji se prema sebi ogriješio,
11narodu faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao' –
12on je rekao: 'Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž ne utjeraju,
13da mi ne postane teško u duši i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu,
14a ja sam njima i odgovoran, pa se plašim da me ne ubiju.'
15'Neće!' – reče On. 'Idite obojica sa dokazima Našim, Mi ćemo s vama biti i slušati.
16Otiđite faraonu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara svjetova,
17dopusti da sinovi Israilovi pođu s nama!''
18'Zar te među nama nismo gojili dok si dijete bio i zar među nama tolike godine života svoga nisi proveo?' – reče faraon –
19'i uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezahvalnik?'
20'Ja sam onda ono uradio nehotice' – reče –
21'a od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me učinio.
22A dobročinstvo koje mi prebacuješ – da nije to što si sinove Israilove robljem učinio?'
23'A ko je Gospodar svjetova?' – upita faraon.
24'Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako vjerujete' – odgovori on.
25'Čujete li?' – reče onima oko sebe faraon.
26'Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka' – reče Musa.
27'Poslanik koji vam je poslan uistinu je lud' – reče faraon.
28'Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih, ako pameti imate' – reče Musa.
29A faraon reče: 'Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!'
30'Zar i onda kad ti budem očigledan dokaz donio?' – upita on.
31'Pa daj ga, ako istinu govoriš!' – reče faraon.
32I Musa baci štap svoj, kad on – zmija prava,
33a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali – bijela.
34'Ovaj je zaista vješt čarobnjak' – reče glavešinama oko sebe faraon –
35'hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa šta savjetujete?'
36'Ostavi njega i brata njegova!' – rekoše – 'a u gradove pošalji da sakupljaju,
37sve čarobnjake vješte će ti dovesti.'
38I čarobnjaci se u određeno vrijeme i označenog dana sabraše,
39a narodu bî rečeno: 'Hoćete li se iskupiti
40da budemo uz čarobnjake, ako oni budu pobjednici!'
41A kad dođoše, čarobnjaci faraona upitaše: 'Da li će nama, doista, pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici?'
42'Hoće' – odgovori on – 'bićete tada sigurno meni najbliži.'
43Musa im reče: 'Bacite ono što želite baciti!'
44I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje i rekoše: 'Tako nam dostojanstva faraonova, mi ćemo svakako pobijediti!'
45Zatim Musa baci svoj štap, koji, odjednom, proguta ono što su oni lažno izveli.
46Čarobnjaci se onda na tle baciše
47i rekoše: 'Mi vjerujemo u Gospodara svjetova,
48Gospodara Musaova i Harunova!'
49'Da povjerujete njemu prije dopuštenja moga!' – viknu faraon. – 'On je vaš učitelj, on vas je čarobnjaštvu naučio – a vi ćete zapamtiti; poodsijecaću vam ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati!'
50'Ništa strašno!' – rekoše oni – 'mi ćemo se Gospodaru svome vratiti.
51Mi se nadamo da će nam Gospodar naš grijehe naše oprostiti zato što smo prvi vjernici.'
52I Mi objavismo Musau: 'Kreni noću s robovima Mojim, ali bićete gonjeni.'
53I faraon posla po gradovima sakupljače:
54'Ovih je zaista malo
55i rasrdili su nas,
56a mi smo svi budni!'
57I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka,
58iz riznica i dvoraca divnih.
59Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi.
60I oni ih, kad se sunce rađalo, sustigoše.
61pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: 'Samo što nas nisu stigli!'
62'Neće!' – reče on – 'Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.'
63I Mi objavismo Musau: 'Udari štapom svojim po moru!' – i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo;
64i Mi onda tamo one druge približismo –
65a Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo –
66i one druge potopismo.
67To je, zaista, pouka, a većina njih nisu bili vjernici
68a Gospodar tvoj je, doista, silan i milostiv.
69I kaži im vijest o Ibrahimu
70kada je oca svoga i narod svoj upitao: 'Čemu se vi klanjate?'
71a oni odgovorili: 'Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo',
72on je rekao: 'Da li vas oni čuju kad se molite,
73ili, da li vam mogu koristiti ili naškoditi?'
74'Ne' – odgovoriše – 'ali mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju.'
75'A da li ste razmišljali' – upita on – 'da su oni kojima se klanjate
76vi i kojima su se klanjali davni preci vaši,
77doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova,
78koji me je stvorio i na Pravi put uputio,
79i koji me hrani i poji,
80i koji me, kad se razbolim, liječi,
81i koji će mi život oduzeti, i koji će me poslije oživiti,
82i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!
83Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me među one koji su dobri
84i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći,
85i učini me jednim od onih kojima ćeš džennetske blagodati darovati –
86i ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih –
87i ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti,
88na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti,
89samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.'
90I Džennet će se čestitima približiti,
91a Džehennem zalutalima ukazati,
92i reći će im se: 'Gdje su oni kojima ste se klanjali,
93a niste Allahu; mogu li vam oni pomoći, a mogu li i sebi pomoći?'
94pa će i oni i onî koji su ih u zabludu doveli u nj biti bačeni,
95i vojske Iblisove – svi zajedno.
96I oni će, svađajući se u njemu, govoriti:
97'Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi
98kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednačavali,
99a na stranputicu su nas naveli zlikovci,
100pa nemamo ni zagovornika,
101ni prisna prijatelja –
102da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici!'
103U tome je pouka, ali većina ovih nisu vjernici,
104a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.
105I Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike.
106Kad im brat njihov Nuh reče: 'Kako to da se Allaha ne bojite?
107Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
108zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
109Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi,
110zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!' –
111oni rekoše: 'Kako da te poslušamo, kad te slijede oni koji su najmizerniji?'
112'Ne znam ja šta su oni radili' – reče on,
113'svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati,
114a ja vjernike neću otjerati,
115ja samo javno opominjem!'
116'Ako se ne okaniš, o Nuhu!' – rekoše oni – 'bićeš sigurno kamenovan!'
117'Gospodaru moj' – reče on – 'narod moj me u laž utjeruje,
118pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom spasi!'
119I Mi smo njega i one koji su bili uz njega u lađi krcatoj spasili,
120a ostale potopili.
121To je pouka, ali većina ovih nisu vjernici,
122a Gospodar tvoj je zaista silan i milostiv.
123I Ad je smatrao lažnim poslanike.
124Kad im brat njihov Hud reče: 'Kako to da se Allaha ne bojite?'
125Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
126zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
127Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.
128Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući,
129i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti,
130a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici?
131Bojte se Allaha i meni budite poslušni!
132Bojte se Onoga koji vam daruje ono što znate:
133daruje vam stoku i sinove,
134i bašče i izvore.
135Ja se, doista, bojim za vas na Velikom danu patnje' –
136rekoše oni: 'Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik,
137ovako su i narodi davnašnji vjerovali,
138i mi nećemo biti mučeni.'
139I oni su ga nastavili u laž utjerivati, pa smo ih Mi uništili. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,
140a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.
141I Semud je smatrao lažnim poslanike.
142Kad im brat njihov Salih reče: 'Kako to da se Allaha ne bojite?
143Ja sa vam, sigurno, poslanik pouzdani
144zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
145Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.
146Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni sigurni,
147u vrtovima i među izvorima,
148u usjevima i među palmama sa plodovima zrelim?
149Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete
150zato se bojte Allaha i poslušni meni budite
151i ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju,
152koji na Zemlji ne zavode red već nered uspostavljaju' –
153rekoše oni: 'Ti si samo opčinjen;
154ti si čovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno čudo ako je istina to što govoriš!'
155'Evo, to je kamila' – reče on – 'u određeni dan ona će piti, a u poznati dan vi,
156i ne učinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!'
157Ali, oni je zaklaše i potom se pokajaše.
158I stiže ih kazna. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,
159a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.
160I Lutov narod je smatrao lažnim poslanike.
161Kad im njihov brat Lut reče: 'Kako to da se ne bojite?
162Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
163zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
164Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.
165Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima općite,
166a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite' –
167rekoše oni: 'Ako se ne okaniš, o Lute, bićeš sigurno prognan.'
168'Ja se gnušam toga što vi radite!' – reče on;
169'Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju kazne za ono što oni rade!'
170I Mi smo sačuvali njega i porodicu njegovu – sve,
171osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili,
172a zatim smo ostale uništili
173spustivši na njih kišu – a strašne li kiše za one koji su opomenuti bili!
174To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,
175a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.
176I stanovnici Ejke su u laž ugonili poslanike.
177Kad im Šuajb reče: 'Kako to da se ne bojite?
178Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
179zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
180Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.
181Pravo mjerite na litru i ne zakidajte
182a na kantaru ispravnom mjerom mjerite,
183i ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered praveći, ne činite,
184i Onoga koji je stvorio vas i narode davnašnje bojte se' –
185rekoše oni: 'Ti si samo opčinjen;
186i ti si samo čovjek kao i mi; za nas si ti, doista, lažac pravi;
187zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!'
188'Gospodar moj dobro zna šta vi radite' – reče on.
189I oni su nastavili da ga u laž utjeruju pa ih je stigla kazna iz oblaka; a to je bila kazna jednog strašnog dana.
190To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,
191a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv.
192I Kur'an je, sigurno, objava Gospodara svjetova;
193donosi ga povjerljivi Džibril
194na srce tvoje, da opominješ
195na jasnom arapskom jeziku;
196on je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih –
197zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih?
198A da ga objavljujemo i nekom nearapu
199pa da im ga on čita, opet u nj ne bi povjerovali.
200Eto, tako to Mi u srca grješnika uvodimo,
201oni u nj neće vjerovati dok ne dožive patnju nesnosnu,
202koja će im iznenada doći, kad je najmanje budu očekivali,
203pa će reći: 'Hoće li nam se imalo vremena dati?'
204Zašto oni kaznu Našu požuruju?!
205Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju,
206i naposljetku ih snađe ono čime im se prijeti,
207zar će imati šta od slatkog života koji su provodili?
208Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im došli oni koji su ih opominjali
209da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili.
210Kur'an ne donose šejtani,
211nezamislivo je da to oni čine; oni to nisu kadri,
212oni ga nikako ne mogu prisluškivati.
213Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu – da ne bi bio jedan od onih koji će biti mučeni!
214I opominji rodbinu svoju najbližu
215i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede!
216A ako te ne budu poslušali, ti reci: 'Ja nemam ništa s tim što vi radite.'
217I pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga,
218koji te vidi kada ustaneš
219da sa ostalima molitvu obaviš,
220jer On, doista, sve čuje i sve zna.
221Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani?
222Oni dolaze svakome lašcu, grješniku,
223oni prisluškuju – i većinom oni lažu.
224A zavedeni slijede pjesnike.
225Zar ne znaš da oni svakom dolinom blude
226i da govore ono što ne rade,
227tako ne govore samo oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji često Allaha spominju, i koji uzvraćaju kad ih ismijavaju. A mnogobošci će, sigurno, saznati u kakvu će se muku uvaliti.
