6osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju –
7a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju –
8i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu,
9i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju –
10oni su dostojni nasljednici,
11koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.
12Mi čovjeka od bîti zemlje stvaramo,
13zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo,
14pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!
15Vi ćete, poslije toga, pomrijeti,
16zatim ćete, na onome svijetu, oživljeni biti.
17Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili, i Mi bdijemo nad onim što smo stvorili;
18Mi s neba s mjerom kišu spuštamo, i u zemlji je zadržavamo – a kadri smo da je i odvedemo –
19i pomoću nje bašče za vas podižemo od palmi i loze vinove – u njima mnogo voća imate, i vi ga jedete –
20i drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje i začin je onima koji jedu.
21I stoka vam je pouka: Mi vam dajemo da pijete ono što se nalazi u utrobama njezinim, i vi od nje mnogo koristi imate i vi se njome hranite,
22i na njima, i na lađama se vozite.
23Mi smo poslali Nuha narodu njegovu, i on je govorio: 'O narode moj, Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se ne bojite?'
24Ali su glavešine naroda njegova, koje nisu vjerovale, govorile: 'Ovo je samo čovjek kao i vi, samo hoće da je od vas ugledniji. Da je Allah htio, meleke bi poslao; ovako nešto nismo čuli od naših predaka davnih,
25on je lud čovjek, pa pustite ga neko vrijeme!'
26'Gospodaru moj' – reče on – 'pomozi mi, oni me u laž utjeruju!'
27I Mi mu objavismo: 'Gradi lađu pod Našom pažnjom i prema Našem nadahnuću, pa kad zapovijed Naša dođe i voda na površinu zemlje izbije, ti u nju ukrcaj od svake vrste po par, mužjaka i ženku, i čeljad svoju, ali ne one o kojima je već sud donesen, i ne obraćaj Mi se za nevjernike, jer će, doista, biti potopljeni.
28Pa kad se smjestiš u lađu, ti i oni koji su uz tebe – reci: 'Hvala Allahu, koji nas je spasio naroda koji ne vjeruje!'
29I reci: 'Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljeno mjesto, Ti to najbolje umiješ!''
30U tome su, zaista, pouke, a Mi smo, doista, stavljali na kušnju.
31Poslije njih smo druga pokoljenja stvarali,
32i jednog između njih bismo im kao poslanika poslali: 'Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?'
33Ali bi glavešine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su poricali da će na onome svijetu biti oživljeni i kojima smo dali da u životu na ovome svijetu raskošno žive, govorili: 'On je čovjek kao i vi; jede ono što i vi jedete, i pije ono što i vi pijete;
34i ako se budete pokoravali čovjeku kao što ste vi, sigurno ćete biti izgubljeni.
35Zar vama on da prijeti da ćete, pošto pomrete i zemlja i kosti postanete, doista oživljeni biti?
36Daleko je, daleko ono čime vam se prijeti!
37Postoji samo život na ovome svijetu, mi živimo i umiremo, a oživljeni nećemo biti.
38On je čovjek koji o Allahu iznosi laži, i mi mu ne vjerujemo.'
39'Gospodaru moj' – zamolio bi on – 'pomozi mi, oni me u laž utjeruju!'
40'Uskoro će se oni pokajati!' – odgovorio bi On.
41I zasluženo bi ih pogodio strašan glas, i Mi bismo ih kao što je nanos riječni učinili – stradao bi narod nasilnički!
42A zatim bismo, poslije njih, druga pokoljenja stvarali –
43nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti vrijeme propasti svoje –
44i poslanike, jedne za drugim slali. Kad bi jednom narodu došao njegov poslanik, u laž bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugima smjenjivali, i samo u pričama o njima spomen sačuvali – daleko bili ljudi koji nisu vjerovali!
45Poslije smo poslali Musaa i brata mu Haruna sa znamenjima Našim i dokazom očiglednim
46faraonu i glavešinama njegovim, ali su se oni uzoholili, bili su to ljudi nadmeni.
47'Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod njihov je roblje naše?' – govorili su,
48i njih dvojicu su lažljivcima proglasili, pa su zato uništeni bili.
49Musau smo onda Knjigu dali da bi sinovi Israilovi Pravim putem išli.
50I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom učinili. Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekućom vodom nastanili.
51'O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam što vi radite!
52Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar vaš, pa Me se pričuvajte!'
53A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim što ispovijeda,
54zato ostavi ove u zabludi njihovoj još neko vrijeme!
55Misle li oni – kad ih imetkom i sinovima pomažemo,
56da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju.
57Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju,
58i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju,
59i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju,
60i oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru –
61oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču.
62Mi nikoga ne opterećujemo preko njegovih mogućnosti; u Nas je Knjiga koja istinu govori, i nikome se nepravda neće učiniti.
63Ali, srca nevjernika su prema ovom sasvim ravnodušna, a pored toga i ružna djela stalno čine.
64A kada smo na muke stavili one među njima koji su raskošnim životom živjeli, oni su odmah zapomagali.
65'Sada ne zapomažite, Mi vam nećemo pomoć ukazati,
66vama su ajeti Moji kazivani, ali vi ste uzmicali;
67dičeći se Hramom i sijeleći, vi ste ružne riječi govorili.'
68Zašto oni o Kur'anu ne razmisle? Zar im dolazi nešto što nije dolazilo njihovim precima davnim?
69Ili oni ne poznaju Poslanika svoga, pa ga zato poriču?
70Kako govore: 'Džini su u njemu!' Međutim, on im istinu donosi, ali većina njih prezire istinu.
71Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i na Zemlji i u onom što je na njima; Mi smo im dali Kur'an, slavu njihovu, ali oni za slavu svoju ne haju.
72Ili od njih tražiš nagradu? Ta nagrada Gospodara tvoga bolja je, On najbolje nagrađuje.
73Ti njih pozivaš na Pravi put,
74ali oni koji u onaj svijet neće da vjeruju s Pravog puta, doista, skreću.
75I kad bismo im se smilovali i nevolje ih oslobodili, opet bi oni u zabludi svojoj jednako lutali.
76Mi smo ih na muke stavljali, ali se oni Gospodaru nisu pokorili, niti su molitve upućivali,
77tek kad im kapiju teške patnje otvorimo, oni će nadu izgubiti i u očajanje zapasti.
78On vam daje sluh, i vid, i pameti; a kako malo vi zahvaljujete!
79On vas na Zemlji stvara, i pred Njim ćete se sakupiti,
80On život i smrt daje i samo od Njega zavisi izmjena noći i dana, pa zašto ne shvatite?
81Ali, oni govore kao što su govorili oni prije njih.
82Govorili su: 'Zar kada pomremo i kad prah i kosti postanemo, zar ćemo, zaista, biti oživljeni?
83I nama i još davno precima našim time se prijetilo, ali, to su samo izmišljotine naroda drevnih.'
84Upitaj: 'Čija je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li?'
85'Allahova!' – odgovoriće, a ti reci: 'Pa zašto onda ne dođete sebi?'
86Upitaj: 'Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar svemira veličanstvenog?'
87'Allah!' – odgovoriće, a ti reci: 'Pa zašto se onda ne bojite?'
88Upitaj: 'U čijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti, znate li?'
89'Od Allaha!' – odgovoriće, a ti reci: 'Pa zašto onda dopuštate da budete zavedeni?'
90Da, Mi im Istinu donosimo, a oni su zaista lažljivci:
91Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio – radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. – Hvaljen neka je Allah koji je daleko od onoga što oni iznose;
92koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, i On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju!
93Reci: 'Gospodaru moj, ako mi hoćeš pokazati ono čime se njima prijeti,
94onda me, Gospodaru moj, ne ostavi s narodom nevjerničkim!'
95A Mi ti zaista možemo pokazati ono čime im prijetimo.
96Ti lijepim zlo uzvrati, Mi dobro znamo šta oni iznose,
97i reci: 'Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od priviđenja šejtanskih,
98i Tebi se, Gospodaru moj, obraćam da me od njihova prisustva zaštitiš!'
99Kad nekome od njih smrt dođe, on uzvikne: 'Gospodaru moj, povrati me
100da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!' – Nikada! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će prepreka biti sve do dana kada će oživljeni biti.
101Pa kad se u Rog puhne, tada rodbinskih veza među njima neće biti i jedni druge neće ništa pitati.
102Oni čija dobra djela budu teška, oni će želje svoje ostvariti,
103a oni čija dobra djela budu lahka, oni će posve izgubljeni biti, u Džehennemu će vječno boraviti,
104vatra će im lica pržiti i iskeženih zuba će u njemu ostati.
105'Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, a vi ste ih poricali?'
106'Gospodaru naš' – reći će – 'naši prohtjevi su bili od nas jači, te smo postali narod zalutali.
107Gospodaru naš, izbavi nas iz nje; ako bismo ponovo zlo radili, sami bismo sebi nepravdu učinili.'
108'Ostanite u njoj prezreni i ništa Mi ne govorite!' – reći će On.
109'Kad su neki robovi Moji govorili: 'Gospodaru naš, mi vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilostiviji!' –
110vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravljali i uvijek ste ih ismijavali.
111Njih sam Ja danas nagradio za ono što su trpjeli, oni su, doista, postigli ono što su željeli.
112A koliko ste godina na Zemlji proveli?' – upitaće On.
113'Proveli smo dan ili samo dio dana' – odgovoriće – 'pitaj one koji su brojali.'
114'Pa da, kratko ste proveli' – reći će On – 'da ste samo znali!
115Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?'
116I neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veličanstvenog!
117A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići.
118I reci: 'Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji!'
