4objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih,
5Milostivi, koji upravlja svemirom svim.
6Njegovo je što je na nebesima i što je na Zemlji i što je između njih i što je pod zemljom!
7Ako se ti glasno moliš – pa, On zna i što drugom tajno rekneš i što samo pomisliš!
8Allah, drugog boga osim Njega nema, najljepša imena ima!
9A da li je do tebe doprla vijest o Musau,
10kada je vatru ugledao pa čeljadi svojoj rekao: 'Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, možda ću vam nekakvu glavnju donijeti ili ću pored vatre naći nekoga ko će mi put pokazati.'
11A kad do nje dođe, neko ga zovnu: 'O Musa,
12Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva.
13Tebe sam izabrao, zato ono što ti se objavljuje slušaj!
14Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio!
15Čas oživljenja će sigurno doći – od svakog ga tajim – kad će svaki čovjek prema trudu svome nagrađen ili kažnjen biti.
16I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u nj onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da budeš izgubljen.
17A šta ti je to u desnoj ruci, o Musa?'
18'Ovo je moj štap' – odgovori on – 'kojim se poštapam i kojim lišće ovcama svojim skidam, a služi mi i za druge potrebe.'
19'Baci ga, o Musa!' – reče On.
20I on ga baci, kad on – zmija koja mili.
21'Uzmi je i ne boj se' – reče On – 'Mi ćemo je vratiti u ono što je bila prije.
22I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka će se pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto – znamenje drugo,
23da ti pokažemo neka od Naših velikih čuda.
24_idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevršio!'
25'Gospodaru moj' – reče Musa – 'učini prostranim prsa moja
26i olakšaj zadatak moj;
27odriješi uzao sa jezika moga
28da bi razumjeli govor moj
29i podaj mi za pomoćnika iz porodice moje
30Haruna, brata mog;
31osnaži me njime
32i učini drûgom u zadatku mome,
33da bismo Te mnogo hvalili
34i da bismo Te mnogo spominjali,
35Ti, uistinu, znaš za nas.'
36'Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa!' – reče On –
37'a ukazali smo ti milost Svoju još jednom,
38kada smo majku tvoju nadahnuli onim što se samo nadahnućem stječe:
39'Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka će ga na obalu izbaciti, pa će ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.' I Ja sam učinio da te svako voli i da rasteš pod okom Mojim.
40Kada je sestra tvoja otišla i rekla: 'Hoćete li da vam pokažem onu koja će se o njemu brinuti?' – Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i da više ne tuguje. A ti si ubio jednog čovjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i iz raznih nevolja te spasili. I ti si ostao godinama među stanovnicima Medjena, zatim si, o Musa, u pravo vrijeme došao
41i Ja sam te za Sebe izabrao.
42_idite ti i brat tvoj, sa dokazima Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti,
43_idite faraonu, on se, doista, osilio,
44pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!'
45'Gospodaru naš' – rekoše oni – 'bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekorači.'
46'Ne bojte se!' – reče On – 'Ja sam s vama, Ja sve čujem i vidim.
47_idite k njemu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih mučiti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga, a nek živi u miru onaj koji Pravi put slijedi!
48Nama se objavljuje da će, sigurno, stići kazna onoga koji ne povjeruje i glavu okrene.''
49'Pa ko je Gospodar vaš, o Musa?' – upita faraon.
50'Gospodar naš je Onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi, nadahnuo.'
51'A šta je sa narodima davnašnjim?' – upita on.
52'O njima zna sve Gospodar moj, u Knjizi je, Gospodaru mome ništa nije skriveno i On ništa ne zaboravlja.
53On je za vas Zemlju posteljom učinio i po njoj vam prolaze utro, i On spušta s neba kišu!' – Samo Mi dajemo da uz njenu pomoć u parovima niče bilje raznovrsno.
54Jedite i napasajte stoku svoju! To su dokazi za one koji pameti imaju.
55Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti.
56I Mi smo faraonu sve dokaze Naše pokazali, ali je on ipak porekao i da povjeruje odbio.
57'Zar si došao da nas pomoću vradžbine svoje iz zemlje naše izvedeš, o Musa?' – upitao je.
58'I mi ćemo tebi vradžbinu sličnu ovoj doista pripremiti! Zakaži nam ročište koga ćemo se i mi i ti pridržavati, onako kako odgovara i nama i tebi!'
59'Neka ročište bude za praznik' – reče Musa – 'i nek se narod izjutra sakupi.'
60I faraon ode, sakupi čarobnjake svoje i poslije dođe.
61'Teško vama!' – reče im Musa. 'Ne iznosite laži o Allahu, pa da vas On kaznom uništi; a, sigurno, neće uspjeti onaj koji laži iznosi!'
62I oni se, tiho šapćući, stadoše o svome poslu između sebe raspravljati.
63'Ova dvojica su čarobnjaci' – rekoše jedni drugima – 'hoće vas vradžbinama svojim iz zemlje vaše izvesti i uništiti vjeru vašu prelijepu;
64zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobijedi, sigurno će postići šta želi!'
65'O Musa' – rekoše oni – 'hoćeš li ti ili ćemo najprije mi baciti?'
66'Bacite vi!' – reče on – i odjednom mu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću,
67i Musa u sebi osjeti zebnju.
68'Ne boj se!' – rekosmo Mi – 'ti ćeš, doista, pobijediti!
69Samo baci to što ti je u desnoj ruci, progutaće ono što su oni napravili, jer je ono što su oni napravili samo varka čarobnjaka, a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti.'
70I čarobnjaci se baciše licem na tle govoreći: 'Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara!'
71'Vi ste mu povjerovali' – viknu faraon – 'prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete saznati ko je od nas u mučenju strašniji i istrajniji!'
72'Mi nećemo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam došli, tako nam Onoga koji nas je stvorio!' – odgovoriše oni – 'pa čini što hoćeš; to možeš učiniti samo u životu na ovome svijetu!
73Mi vjerujemo u Gospodara našeg da bi nam grijehe naše oprostio i vradžbine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagrađuje i kažnjava trajnije.'
74Onoga koji pred Gospodara svoga kao nevjernik iziđe čeka Džehennem, u njemu neće ni umrijeti ni živjeti;
75a one koji pred Njega iziđu kao vjernici, a koji su dobra djela činili – njih sve čekaju visoki stepeni,
76edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u njima će oni vječno ostati, i to će biti nagrada za one koji se budu od grijeha očistili.
77I Mi objavismo Musau: 'Noću izvedi robove Moje i s njima suhim putem kroz more prođi, ne strahujući da će te oni stići i da ćeš se utopiti.'
78A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi mora prekrili;
79faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na Pravi put izveo.
80O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja vašeg izbavili, i na desnu stranu Tura vas doveli, i manu i prepelice vam slali.
81'Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da vas ne bi snašla srdžba Moja; a koga snađe srdžba Moja – nastradao je!
82Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na Pravome putu istraje.'
83'A zašto si prije naroda svoga požurio, o Musa?'
84'Evo ide za mnom' – odgovori on – 'a požurio sam k Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan.'
85'Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u iskušenje doveli' – reče On – 'njega je zaveo Samirija.'
86I Musa se narodu svome vrati srdit i žalostan. 'O narode moj' – reče – 'zar vam Gospodar vaš nije dao lijepo obećanje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili hoćete da vas stigne srdžba Gospodara vašeg, pa se zato niste držali obećanja koje ste mi dali!'
87'Nismo prekršili dato ti obećanje od svoje volje' – odgovoriše. 'Bili smo natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili.' A to isto uradio je i Samirija,
88pa im izlio tele koje je davalo glas kao da mûčē, i oni su onda rekli: 'Ovo je vaš bog i Musaov bog, on ga je zaboravio!'
89Zar oni nisu vidjeli da im ono ni riječi ne odgovara i da od njih ne može nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu korist pribaviti?
90A njima je Harun još prije govorio: 'O narode moj, vi ste njime samo u iskušenje dovedeni; Gospodar vaš je Milostivi, zato slijedite mene i slušajte naređenje moje!'
91'Mi ćemo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati Musa' – odgovorili su oni.
92'O Harune' – povika Musa – 'šta te je spriječilo, kad si ih vidio da su zalutali,
93da za mnom nisi pošao? Zašto nisi naređenje moje poslušao?'
94'O sine majke moje' – reče Harun – 'ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: 'Razdor si među sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao.''
95'A šta si to ti htio, o Samirija?' – upita Musa.
96'Ja sam vidio ono što oni nisu vidjeli' – odgovori on – 'pa sam šaku zemlje ispod izaslanikove stope uzeo i to bacio, i eto tako je u mojoj duši ponikla zla misao.'
97'E onda se gubi!' – reče Musa – 'čitavog svog života ćeš govoriti: 'Neka me niko ne dotiče!', a čeka te još i određeni čas koji te neće mimoići. Pogledaj samo ovog tvog 'boga' kojem si se klanjao; mi ćemo ga, sigurno, spaliti i po moru mu prah rasuti.
98Vaš bog je – Allah, drugog boga, osim Njega, nema! On sve zna!'
99I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i nestali, i objavljujemo ti od Sebe Kur'an.
100Ko za njega ne bude mario, na Sudnjem danu će doista teško breme ponijeti,
101vječno će u muci ostati, a jeziv tovar će im na Sudnjem danu biti,
102na Dan kada će se u Rog puhnuti. Toga dana ćemo nevjernike modre sakupiti
103i jedan drugom će tiho govoriti: 'Niste ostali više od deset dana.'
104Mi dobro znamo o čemu će oni govoriti kad najrazboritiji između njih rekne: 'Ostali ste samo dan jedan!'
105A pitaju te o planinama, pa ti reci: 'Gospodar moj će ih u prah pretvoriti i razasuti,
106a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti,
107ni udubinā ni uzvisinā na Zemlji nećeš vidjeti.'
108Toga dana će se oni glasniku odazvati, moraće ga slijediti i pred Milostivim glasovi će se stišati i ti ćeš samo šapat čuti.
109Toga dana će biti od koristi posredovanje samo onoga kome Milostivi dopusti i dozvoli da za nekoga govori.
110On zna šta su radili i šta ih čeka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti.
111Ljudi će se Živom i Vječnom pokoriti, onaj koji Mu je druge ravnim smatrao svaku nadu će izgubiti,
112a onaj ko je dobra djela činio, a vjernik bio, neće se nepravde ni zakidanja nagrade plašiti.
113I eto tako, Mi Kur'an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu opomene ponavljamo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslušnost pobudio.
114Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti! I ne žuri s čitanjem Kur'ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo ne završi, i reci: 'Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!'
115A Ademu smo odmah u početku naredili; ali on je zaboravio, i nije odlučan bio.
116A kad smo melekima rekli: 'Sedždu učinite Ademu!' – svi su sedždu učinili, samo Iblis nije htio.
117'O Ademe' – rekli smo – 'ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš.
118U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni go biti,
119u njemu nećeš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti.'
120Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: 'O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?'
121I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati – tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s Puta je skrenuo.
122Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio.
123'Izlazite iz njega svi' – reče On – 'jedni drugima ćete neprijatelji biti!' Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti.
124A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.
125'Gospodaru moj' – reći će – 'zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?'
126'Evo zašto' – reći će On: 'Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.'
127I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onome svijetu biće, uistinu, bolnija i vječna.
128Zar njima nije poznato koliko smo naroda prije njih uništili, onih po čijim nastambama oni hode! To su, zaista, dokazi za ljude pametne.
129I da nije ranije izrečene riječi Gospodara tvoga, kazna bi već bila neminovna.
130Zato otrpi njihove riječi i obavljaj molitvu, hvaleći Gospodara svoga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i obavljaj je u noćnim satima, i na krajevima dana – da bi bio zadovoljan.
131I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.
132Naredi čeljadi svojoj da molitvu obavljaju i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili čeka lijep svršetak.
133Mnogobošci govore: 'Zašto nam ne donese kakvo čudo od Gospodara svoga?' A zar im ne dolazi objašnjenje o onome što ima u davnašnjim listovima?
134A da smo ih kakvom kaznom prije njega uništili, sigurno bi rekli: 'Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi Tvoje slijedili prije nego što smo poniženi i osramoćeni postali.'
135Reci: 'Svi mi čekamo, pa čekajte i vi, a sigurno ćete saznati ko su bili sljedbenici prave vjere i ko je bio na Pravome putu.'
