- ﷽
1Hā Mīm.
2Tako Mi Knjige jasne,
3Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo – i Mi, doista, opominjemo –
4u kojoj se svaki mudri posao riješi
5po zapovijedi Našoj! Mi smo, zaista, slali poslanike
6kao milost Gospodara tvoga – On, uistinu, sve čuje i sve zna –
7Gospodara nebesa i Zemlje i onoga što je između njih – ako čvrsto vjerujete,
8drugog boga osim Njega nema; On život i smrt daje – Gospodara vašeg i Gospodara vaših predaka davnih!
9Ali ovi sumnjaju i zabavljaju se,
10zato sačekaj dan kad će im se činiti da prema nebu vide vidljiv dim
11koji će ljude prekriti. 'Ovo je neizdržljiva patnja!
12Gospodaru naš, otkloni patnju od nas, mi ćemo, sigurno, vjerovati!'
13A kako će oni pouku primiti, a već im je došao istiniti Poslanik
14od koga oni glave okreću i govore: 'Poučeni – umno poremećeni!'
15Mi ćemo patnju malo-pomalo otklanjati i vi ćete se, sigurno, u mnogobožačku vjeru vratiti;
16ali onog Dana kada ih svom silom zgrabimo, zbilja ćemo ih kazniti.
17Još davno prije njih Mi smo faraonov narod u iskušenje stavili, kada im je bio došao plemeniti poslanik:
18'Ispunite prema meni ono što ste dužni, o Allahovi robovi, jer ja sam vam poslanik pouzdani,
19i ne uzdižite se iznad Allaha, ja vam donosim dokaz očevidni,
20i ja se utječem i svome i vašem Gospodaru da me na kamenujete,
21a ako mi ne vjerujete, onda me na miru ostavite!'
22I on pozva u pomoć Gospodara svoga: 'Ovo je, doista, narod nevjernički!' –
23'Izvedi noću robove Moje, za vama će potjera poći
24i ostavi more nek miruje, oni su vojska koja će, zaista, potopljena biti.'
25I koliko ostaviše bašča i izvora,
26i njiva zasijanih i dvorova divnih,
27i zadovoljstava koja su u radosti provodili! –
28tako to bî, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili –
29ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, i nisu pošteđeni bili,
30a sinove Israilove smo ponižavajuće patnje spasili
31od faraona – on je bio gord, jedan od onih koji su u zlu svaku mjeru prevršili –
32i znajući kakvi su, između savremenika smo ih odabrali,
33i neka znamenja puna očite blagosti smo im dali.
34A ovi, doista, govore:
35'Postoji samo naša prva smrt, mi nećemo biti oživljeni;
36pretke naše nam dovedite, ako je istina to što govorite!'
37Da li su silniji oni ili narod Tubba' i oni prije njega? – njih smo uništili jer su nevjernici bili.
38Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih da bismo se igrali.
39Mi smo ih stvorili sa ciljem, ali većina ovih ne zna.
40Dan sudnji će svima njima rok određeni biti,
41Dan kada bližnji neće nimalo od koristi bližnjem biti i kada sami sebi neće moći pomoći,
42moći će samo oni kojima se Allah smiluje, jer – On je, uistinu, silan i milostiv.
43Drvo Zekkum
44biće hrana grješniku,
45u trbuhu će kao rastopljena kovina vreti,
46kao što voda kada ključa vri.
47'Ščepajte ga i usred ognja odvucite,
48a zatim mu, za kaznu, na glavu ključalu vodu izljevajte!'
49'Okušaj, ta ti si, uistinu, 'moćni' i 'poštovani',
50ovo je, zaista, ono u što ste sumnjali!'
51A oni koji su se Allaha bojali, oni će na sigurnu mjestu biti,
52usred bašča i izvora,
53u dibu i kadifu obučeni i jedni prema drugima.
54Eto, tako će biti i Mi ćemo ih hurijama, krupnih očiju, ženiti.
55U njima će moći sigurno koju hoće vrstu voća tražiti;
56u njima, poslije one prve smrti, smrt više neće okusiti i On će ih patnje u ognju sačuvati,
57blagodat će to od Gospodara tvoga biti; to će, zaista, biti uspjeh veliki!
58A Kur'an smo učinili lahkim, na jeziku tvome, da bi oni pouku primili,
59zato čekaj, i oni će čekati!
