1Neka je hvaljen Allah, čije je sve ono na nebesima i sve ono na Zemlji! Hvaljen neka bude i na onome svijetu! On je Mudri i Sveznajući.
2On zna šta u zemlju ulazi, a šta iz nje izlazi, i šta se s neba spušta, a šta se na nj uspinje; On je samilostan i On prašta grijehe.
3A nevjernici govore: 'Čas oživljenja nam neće doći!' Reci: 'Hoće, tako mi Gospodara moga, koji zna i ono što je skriveno, zacijelo će vam doći.' – Njemu ne može ništa, ni trunčica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmaći, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u jasnoj Knjizi –
4da nagradi one koji vjeruju i dobra djela čine – njih čeka oprost i opskrba plemenita –
5a da kazni najbolnijom patnjom one koji se protiv dokaza Naših bore, nastojeći ih onemogućiti.
6Oni kojima je dato znanje dobro znaju da je ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina i da vodi na put Silnoga i Hvaljenoga,
7dok oni koji ne vjeruju govore: 'Hoćete li da vam pokažemo čovjeka koji vam predskazuje da ćete, kada se sasvim raspadnete, zaista, ponovo stvoreni biti?
8Iznosi li on o Allahu laži ili je lud?' Nijedno, već će oni koji u onaj svijet neće da vjeruju na muci biti i u zabludi su velikoj.
9Kako ne vide nebo i Zemlju, ono što je iznad njih i ono što je ispod njih?! Kad bismo htjeli, u zemlju bismo ih utjerali, ili komade neba na njih sručili. To je, zaista, pouka svakome robu koji je odan.
10Mi smo Davudu Našu milost ukazali – 'O brda, ponavljajte zajedno s njim hvalu, i vi ptice!' – i učinili da mu mekahno gvožđe bude.
11'Pravi široke pancire i čestito ih pleti!' – i činite dobro, jer Ja vidim šta radite vi.
12A Sulejmanu – vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a navečer rastojanje od mjesec dana; i učinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar teče i da džini, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslušnost naređenju Našem, učinili bismo da ognjenu patnju osjeti.
13Oni su mu izrađivali što god je htio: hramove i spomenike, i zdjele kao čatrnje, i kotlove nepokretne. 'Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova!' – A malo je zahvalnih među robovima Mojim.
14A kad smo odredili da umre, crv koji je bio rastočio štap njegov – upozorio ih je da je umro, i kad se on srušio, džini shvatiše da ne bi na muci sramnoj ostali da su budućnost prozreti mogli.
15Stanovnici Sabe imali su dokaz u mjestu u kome su živjeli: vrtove, zdesna i slijeva. 'Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; kakav divan kraj i Gospodar koji mnogo prašta!'
16Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, popuštanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim.
17Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni, a da li Mi kažnjavamo ikoga drugog do nevjernika, nezahvalnika?!
18A između njih i gradova koje smo blagoslovili izgradili smo bili naselja povezana i odredili im potrebnu udaljenost. 'Putujte kroz njih i po noći i po danu, sigurni!'
19Ali oni rekoše: 'Gospodaru naš, učini veće rastojanje prilikom putovanja naših!' – i ogriješiše se prema sebi, i Mi učinismo da se o njima samo priča, a njih kud koje raselismo. To su, zaista, pouke za svakog strpljivog i zahvalnog.
20I Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se poveli za njim, osim nekolicine vjernika
21nad kojima nikakve vlasti nije imao; Mi smo htjeli ukazati na onoga ko vjeruje u onaj svijet, a ko u njega sumnja. – A Gospodar tvoj bdi nad svim.
22Reci: 'Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoći.'
23Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti. I kad iz srca njihovih nestane straha, oni će upitati: 'Šta je to rekao Gospodar vaš?' – 'Istinu!' – odgovoriće. On je uzvišen i velik.
24Upitaj: 'Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje?' – i odgovori: 'Allah! Da li smo onda mi ili vi na Pravome putu, ili u očitoj zabludi?'
25Reci: 'Vi nećete odgovarati za grijehe koje mi počinimo niti ćemo mi odgovarati za ono što uradite vi.'
26Reci: 'Gospodar naš će nas sabrati i onda nam pravedno presuditi, On je sudija Pravedni, Sveznajući.'
27Reci: 'Pokažite mi one koje smatrate Njemu ravnim!' – Nema ih; postoji samo Allah, Silni i Mudri!
28Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna
29i govore: 'Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?'
30Reci: 'Dan vam je već određen, ne možete ga ni za čas jedan zaustaviti niti ubrzati.'
31A oni koji ne vjeruju govore: 'Mi nećemo vjerovati u ovaj Kur'an niti u one prije njega!' A kada bi samo vidio kad onī koji su učinili zlo pred Gospodarom svojim budu zadržani i kad stanu među sobom razgovarati: 'Da vâs nije bilo, sigurno bismo bili vjernici' – reći će oni koji su tlačeni bili onima koji su bili oholi.
32'A zar smo vas mi od Pravoga puta odvratili nakon što vam je bilo na njega ukazano? Ne, sami ste vi grješnici bili' – reći će oni koji su bili oholi onima koji su bili tlačeni.
33'Nije bilo tako' – odgovoriće oni koji su bili tlačeni onima koji su bili oholi – 'nego ste danju i noću spletkarili kad ste od nas tražili da u Allaha ne vjerujemo i da Mu druge jednakim smatramo.' I svi će prikriti tugu kad vide da će kažnjeni biti, a Mi ćemo na vratove nevjernika sindžire staviti; zar će biti kažnjeni drukčije nego prema onome kako su radili?
34Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da nisu rekli oni koji su na raskošan život bili navikli: 'Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!' –
35i da nisu govorili: 'Imamo više imetka i djece; mi nećemo biti mučeni!'
36Reci: 'Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoće, a i uskraćuje, ali, većina ljudi ne zna.
37Ni bogatstva vaša ni djeca vaša neće vas učiniti Nama bliskim; samo one koji budu vjerovali i dobra djela činili čeka višestruka nagrada za ono što su radili, i oni će u visokim odajama biti sigurni.
38A oni koji se budu trudili da se dokazima Našim suprotstave, da ih onemoguće, oni će biti kažnjeni.'
39Reci: 'Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoće od robova Svojih, a kome hoće uskraćuje; što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.'
40A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: 'Zar su se ovi vama klanjali?'
41oni će odgovoriti: 'Hvaljen neka si, Ti si Gospodar naš, između nas i njih nije bilo prijateljstva; oni su se džinima pokoravali i većina njih je vjerovala u njih.'
42Toga Dana jedni drugima nećete moći ni koristiti ni nauditi, a Mi ćemo onima koji su se prema sebi ogriješili reći: 'Trpite patnju u vatri koju ste poricali!'
43Kad im se Naši jasni ajeti kazuju, oni govore: 'Ovaj čovjek samo hoće da vas odvrati od onoga čemu su se vaši preci klanjali', i govore: 'Ovo nije ništa drugo nego izmišljena laž!' A oni koji ne vjeruju govore o Istini kada im dolazi: 'Ovo nije ništa drugo nego očito vračanje!'
44A Mi im nismo dali nikakve knjige da ih izučavaju i Mi im, prije tebe, nismo bili poslali nekoga ko bi ih opominjao.
45A i oni prije njih su poslanike u laž ugonili, a ovi nisu postigli ni deseti dio onoga što smo onima bili dali, pa su ipak poslanike Moje lažnim smatrali, i kakva je samo bila kazna Moja!
46Reci: 'Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug vaš nije lud. On vas samo prije teške patnje opominje.'
47Reci: 'Kakvu god nagradu da zatražim od vas, nek ostane vama, mene će nagraditi Allah, On nad svim bdi.'
48Reci: 'Gospodar moj pobjeđuje istinom, On dobro zna i sve ono što je veoma skriveno.'
49Reci: 'Došla je istina, a laži je nestalo!'
50Reci: 'Ako zalutam, zalutao sam na svoju štetu, a ako sam na Pravome putu, to je zbog onoga što mi Gospodar moj objavljuje; On zaista sve čuje i blizu je.'
51A da ti je vidjeti kad ih strava uhvati – umaći neće moći; izbliza biće ščepani –
52i kada reknu: 'Vjerujemo u Poslanika!' A šta će im biti od koristi kad je život na Zemlji bio i prošao!
53U njega oni nisu prije vjerovali, govorili su ono što nije poznato, što je od istine daleko;
54i između njih i onoga što budu željeli biće prepreka postavljena kao što je prije bilo učinjeno sa njima sličnim, jer su svi oni, doista, mnogo sumnjali.
