• 18. El-KehfMekanska sura/110 ajeta
  • 1 Hvaljen neka je Allah, koji Svome robu objavljuje Knjigu, i to ne iskrivljenu, nego
  • 2 ispravnu, da teškom kaznom, koju će On dati, opomene, a da vjernike koji čine dobra djela divnom nagradom obraduje,
  • 3 u kojoj će vječno boraviti,
  • 4 i da opomene one koji govore: 'Allah je Sebi uzeo sina.'
  • 5 O tome oni ništa ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna riječ izlazi iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do neistinu!
  • 6 Pa zar ćeš ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj neće da povjeruju?
  • 7 Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras njoj stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati,
  • 8 a Mi ćemo nju i golom ledinom učiniti.
  • 9 Misliš li ti da su samo stanovnici pećine, čija su imena na ploči napisana, bili čudo među čudima Našim?
  • 10 Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo pa reklo: 'Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost',
  • 11 Mi smo ih u pećini tvrdo uspavali za dugo godina.
  • 12 Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja će od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili.
  • 13 Ispričaćemo ti povijest njihovu – onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili.
  • 14 Osnažili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: 'Gospodar naš – Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili.
  • 15 Narod ovaj naš je mimo Njega druge bogove prihvatio, zašto jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu?
  • 16 Kad napustite njih i one kojima, umjesto Allahu, robuju, sklonite se u pećinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će ono što će vam korisno biti pripremiti.'
  • 17 I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se rađa – obilazi pećinu s desne strane, a kada zalazi – zaobilazi je s lijeve strane, a oni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahove moći! – Kome Allah ukaže na Pravi put, on će Pravim putem ići, a koga u zabludi ostavi, ti mu nećeš naći zaštitnika koji će ga na Pravi put uputiti.
  • 18 I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.
  • 19 I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedni druge pitali. 'Koliko ste ovdje ostali?' – upita jedan od njih. – 'Ostali smo dan ili dio dana' – odgovoriše. – 'Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali' – rekoše. – 'Pošaljite jednog od vas s ovim srebrenjacima vašim u grad, pa nek vidi u koga je najčistije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori ništa o vama,
  • 20 jer, ako oni doznaju za vas, kamenovaće vas ili će vas na silu u svoju vjeru obratiti, i tada nikada nećete ono što želite postići!'
  • 21 I Mi smo, isto tako, učinili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obećanje i da u Čas oživljenja nema nikakve sumnje, kada su se između sebe o njima raspravljali, i rekli: 'Sagradite na ulazu u nju zgradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni.' A onda oni do čijih se riječi najviše držalo rekoše: 'Napravićemo na ulazu u nju bogomolju!'
  • 22 Neki će reći: 'Bila su trojica, pas njihov je bio četvrti', a neki će govoriti: 'Bila su peterica, pas njihov je bio šesti', nagađajući ono što ne znaju, dok će neki reći: 'Bila su sedmerica, a pas njihov bio je osmi.' Reci: 'Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna. Zato ne raspravljaj o njima osim površno, i ne pitaj o njima od njih nikoga!'
  • 23 I nikako za bilo šta ne reci: 'Uradiću to sigurno sutra!' – ne dodavši:
  • 24 'Ako Bog da!' A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara svoga i reci: 'Gospodar moj će me uputiti na ono što je bolje i korisnije od ovoga.'
  • 25 A oni su ostali u pećini svojoj tri stotine i još devet godina.
  • 26 Reci: 'Allah najbolje zna koliko su ostali; tajne nebesa i Zemlje jedino On zna. Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim Njega, a On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka.'
  • 27 Kazuj iz Knjige Gospodara svoga ono što ti se objavljuje, niko ne može izmijeniti riječi Njegove, pa ni ti; osim kod Njega, nećeš naći utočišta nikakva.
  • 28 Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti
  • 29 i reci: 'Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!' Mi smo nevjernicima pripremili vatru čiji će ih dim sa svih strana obuhvatiti; ako zamole pomoć, pomoći će im se tekućinom poput rastopljene kovine koja će lica ispeći. Užasna li pića i grozna li boravišta!
  • 30 One koji budu vjerovali i dobra djela činili – Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela činio –
  • 31 čekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje će rijeke teći, u njima će se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblačiti, na divanima će u njima naslonjeni biti. Divne li nagrade i krasna li boravišta!
  • 32 I navedi im kao primjer dva čovjeka; jednom od njih smo dva vrta lozom zasađena dali i palmama ih opasali, a između njih njive postavili.
  • 33 Oba vrta su davala svoj plod, ničega nije manjkalo, a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli.
  • 34 On je i drugog imetka imao. I reče drugu svome, dok je s njim razgovarao: 'Od tebe sam bogatiji i jačeg sam roda!'
  • 35 I uđe u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govoreći: 'Ne mislim da će ovaj ikada propasti,
  • 36 i ne mislim da će ikada Smak svijeta doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći.'
  • 37 I reče mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: 'Zar ne vjeruješ u Onoga koji te je od zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio?
  • 38 Što se mene tiče, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga.
  • 39 A zašto nisi, kad si u vrt svoj ušao, rekao: 'Mašallah! – moć je samo u Allaha!' Ako vidiš da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe,
  • 40 pa – Gospodar moj može mi bolji vrt od tvoga dati, a na tvoj nepogodu s neba poslati, pa da osvane samo klizava ledina, bez ičega,
  • 41 ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mogneš pronaći nikada.'
  • 42 I propadoše plodovi njegovi i on poče kršiti ruke svoje žaleći za onim što je na njega utrošio – a loza se bijaše povaljala po podupiračima svojim – i govoraše: 'Kamo sreće da Gospodaru svome nisam smatrao ravnim nikoga!'
  • 43 I nije imao ko bi mu mogao pomoći, osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomoći.
  • 44 Tada može pomoći samo Allah, Istiniti, On daje najbolju nagradu i čini da se sve na najbolji način okonča.
  • 45 Navedi im kao primjer da je život na ovome svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može!
  • 46 Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovome svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.
  • 47 A na Dan kada planine uklonimo, i kad vidiš Zemlju ogoljenu – a njih smo već sakupili, nijednog nismo izostavili –
  • 48 pred Gospodarom tvojim biće oni u redove poredani: 'Došli ste Nam onako kako smo vas prvi put stvorili, a tvrdili ste da vam nećemo vrijeme za oživljenje odrediti.'
  • 49 I Knjiga će biti postavljena i vidjećete grješnike prestravljene zbog onog što je u njoj. 'Teško nama' – govoriće – 'kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!' – i naći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti.
  • 50 A kad smo rekli melekima: 'Poklonite se Ademu!' – svi su se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od džina i zato se ogriješio o zapovijest Gospodara svoga. Pa zar ćete njega i porod njegov, pored Mene, kao prijatelje prihvatiti, kad su vam oni neprijatelji? Kako je šejtan loša zamjena nevjernicima!
  • 51 Ja nisam uzimao njih za svjedoke prilikom stvaranja nebesa i Zemlje ni neke od njih prilikom stvaranja drugih i za pomagače nisam uzimao one koji na krivi put upućuju.
  • 52 A na Dan kad On rekne: 'Pozovite one za koje ste tvrdili da su ortaci Moji!' – i kad ih pozovu, oni im se neće odazvati i Mi ćemo učiniti da iskuse patnju zbog njihovih ranijih veza,
  • 53 i grješnici će ugledati vatru i uvjeriće se da će u nju pasti, i da im iz nje neće povratka biti.
  • 54 U ovom Kur'anu Mi na razne načine objašnjavamo ljudima svakovrsne primjere, ali je čovjek, više nego iko, spreman raspravljati.
  • 55 A ljude, kada im dolazi uputa, odvraća od vjerovanja i od toga da od Gospodara svoga mole oprosta samo to što očekuju sudbinu drevnih naroda ili što čekaju da ih snađe kazna naočigled svega svijeta.
  • 56 Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju. A nevjernici se raspravljaju, služeći se neistinama, da bi time opovrgli Istinu, i rugaju se dokazima Mojim i Mojim opomenama.
  • 57 I ima li nepravednijeg od onoga koji, kad se dokazima Gospodara svoga opominje, za njih ne haje, i zaboravlja na posljedice onog što je učinio? Mi na srca njihova pokrivače stavljamo da Kur'an ne shvate, i gluhim ih činimo; i ako ih ti na Pravi put pozoveš, oni, kad su takvi, nikada neće Pravim putem poći.
  • 58 Gospodar tvoj mnogo prašta i neizmjerno je milostiv; da ih On za ono što zaslužuju kažnjava, odmah bi ih na muke stavio. Ali, njih čeka određeni čas, od koga neće naći utočišta.
  • 59 A ona sela i gradove smo razorili zato što stanovnici njihovi nisu vjerovali i za propast njihovu tačno vrijeme bismo odredili.
  • 60 A kada Musa reče momku svome: 'Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići!'
  • 61 I kad njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u more kliznu.
  • 62 A kada se udaljiše, Musa reče momku svome: 'Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili.'
  • 63 'Vidi!' – reče on – 'kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu – sâm šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem – mora da je ona skliznula u more; baš čudnovato!'
  • 64 'E, to je ono što tražimo!' – reče Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli,
  • 65 i nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili.
  • 66 'Mogu li da te pratim' – upita ga Musa – 'ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?'
  • 67 'Ti sigurno nećeš moći sa mnom izdržati' – reče onaj –
  • 68 'a i kako bi izdržao ono o čemu ništa ne znaš?'
  • 69 'Vidjećeš da ću strpljiv biti, ako Bog da!' – reče Musa – 'i da ti se neću ni u čemu protiviti.'
  • 70 'Ako ćeš me već pratiti' – reče onaj – 'onda me ni o čemu ne pitaj dok ti ja o tome prvi ne kažem!'
  • 71 I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši. 'Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!'
  • 72 'Ne rekoh li ja' – reče onaj – 'da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?'
  • 73 'Ne karaj me što sam zaboravio' – reče – 'i ne čini mi poteškoće u ovome poslu mome!'
  • 74 I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka pa ga onaj ubi, Musa reče: 'Što ubi dijete bezgrješno, koje nije nikoga ubilo! Učinio si, zaista, nešto vrlo ružno!'
  • 75 'Ne rekoh li ja tebi' – reče onaj – 'da ti, doista, nećeš moći izdržati sa mnom?'
  • 76 'Ako te i poslije ovoga za bilo šta upitam' – reče – 'onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!'
  • 77 I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi. 'Mogao si' – reče Musa – 'uzeti za to nagradu.'
  • 78 'Sada se rastajemo ja i ti!' – reče onaj – 'pa da ti objasnim zbog čega se nisi mogao strpiti.
  • 79 Što se one lađe tiče – ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao;
  • 80 što se onoga dječaka tiče – roditelji njegovi su vjernici, pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerovanje navratiti,
  • 81 a mi želimo da im Gospodar njihov, umjesto njega, dâ boljeg i čestitijeg od njega, i milostivijeg;
  • 82 a što se onoga zida tiče – on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po svome rasuđivanju. Eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje!'
  • 83 I pitaju te o Zulkarnejnu. Reci: 'Kazaću vam o njemu neke vijesti.'
  • 84 Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omogućili mu da izvrši ono što želi.
  • 85 I on pođe.
  • 86 Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, učini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nađe u blizini njegovoj jedan narod. 'O Zulkarnejne' – rekosmo Mi – 'ili ćeš ih kazniti ili ćeš s njima lijepo postupiti?'
  • 87 'Onoga ko ostane mnogobožac' – reče – 'kaznićemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i On teškom mukom mučiti.
  • 88 A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio – nagrada najljepša, i s njim ćemo blago postupiti.'
  • 89 I on opet pođe.
  • 90 I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo čime zakloni.
  • 91 I on postupi s njima isto onako kako je s onima prije postupio.
  • 92 I on pođe.
  • 93 Kad stiže između dvije planine, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao.
  • 94 'O Zulkarnejne' – rekoše oni – 'Jedžudž i Medžudž čine nered po Zemlji, pa hoćeš li da između nas i njih zid podigneš, mi ćemo te nagraditi.'
  • 95 'Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao' – reče on. 'Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići.
  • 96 Donesite mi velike komade gvožđa!' I kad on izravna dvije strane brda, reče: 'Pūšite!' A kad ga usija, reče: 'Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem.'
  • 97 I tako oni nisu mogli ni da ga pređu niti su ga mogli prokopati.
  • 98 'Ovo je blagodat Gospodara moga!' – reče on. 'A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, On će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se, sigurno, ispuniti.'
  • 99 I Mi ćemo tada učiniti da se jedni od njih kao talasi sudaraju s drugima. I puhnuće se u rog, pa ćemo ih sve sakupiti,
  • 100 i toga dana ćemo nevjernicima Džehennem jasno pokazati,
  • 101 onima čije su oči bile koprenom zastrte, da o dokazima Mojim razmisle, onima koji nisu htjeli ništa čuti.
  • 102 Zar nevjernici misle da pored Mene mogu za bogove uzimati robove Moje? Mi smo, doista, za prebivalište nevjernicima pripremili Džehennem.
  • 103 Reci: 'Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti,
  • 104 čiji će trud u životu na ovome svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?
  • 105 To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izići; zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati.
  • 106 Njima će kazna Džehennem biti, zato što su nevjernici bili i što su se dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali.'
  • 107 Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili – džennetske bašče će prebivalište biti,
  • 108 vječno će u njima boraviti i neće poželjeti da ih nečim drugim zamijene.
  • 109 Reci: 'Kad bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli još jednim sličnim.'
  • 110 Reci: 'Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!'