• 17. El-IsraMekanska sura/111 ajeta
  • 1 Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. – On, uistinu, sve čuje i sve vidi.
  • 2 A Musau smo Knjigu dali i uputstvom je sinovima Israilovim učinili: 'Mjesto Mene – Gospodara drugog ne uzimajte,
  • 3 o potomci onih koje smo sa Nuhom nosili!' On je, doista, bio rob zahvalni.
  • 4 I Mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim: 'Vi ćete doista dva puta nered na Zemlji učiniti i preko mjere oholi postati.
  • 5 I kad dôđē vrijeme prve od dvije prijetnje, poslaćemo protiv vas robove Naše, silno moćne, oni će uzduž i poprijeko zemlju vašu pregaziti, i prijetnja će se ispuniti.
  • 6 Zatim ćemo vam dati pobjedu protiv njih i pomoći ćemo vas imecima i sinovima i učinićemo vas brojnijim. –
  • 7 Sve što činite – činite sebi, dobro i zlo. – A kad dôđē vrijeme druge prijetnje, poslaćemo ih da na licima vašim tugu i jad ostave i da u Hram, kao i prvi put, ponovo provale i da sve što osvoje do temelja poruše.
  • 8 I Gospodar vaš će vam se opet smilovati; ako vi ponovo započnete, započećemo i Mi. A Džehennem smo za nevjernike tamnicom učinili.
  • 9 Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika,
  • 10 a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju – bolnu patnju pripremili.
  • 11 Čovjek i proklinje i blagosilja; čovjek je doista nagao.
  • 12 I Mi smo noć i dan kao dva znamenja učinili: znamenje za noć smo uklonili, a znamenje za dan smo vidnim učinili kako biste mogli tražiti od Gospodara svoga blagodati i da biste broj godina znali i da biste vrijeme računali; i sve smo potanko objasnili.
  • 13 I svakom čovjeku ćemo ono što uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu ćemo mu knjigu otvorenu pokazati:
  • 14 'Čitaj knjigu svoju, dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati!'
  • 15 Onaj ko ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grješnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!
  • 16 Kad hoćemo jedan grad uništiti, onima koji su u njemu na raskoš navikli prepustimo da se razvratu odaju i da tako zasluže kaznu, pa ga onda do temelja razrušimo.
  • 17 I koliko smo samo naroda poslije Nuha uništili! A dovoljno je to što Gospodar tvoj zna i vidi grijehe robova Svojih.
  • 18 Onome ko želi ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u kome će se osramoćen i odbačen peći.
  • 19 A onaj ko želi onaj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti.
  • 20 Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvoga; a darovi Gospodara tvoga nisu nikome zabranjeni.
  • 21 Gledaj kako jednima dajemo prednost nad drugima; a na onome svijetu razlika u stepenima i prednostima biće, doista, veća.
  • 22 Ne stavljaj uz Allaha nekog drugog boga – da ne bi osudu zaslužio i bez podrške ostao.
  • 23 Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.
  • 24 Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!'
  • 25 Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni – pa, Allah će doista oprostiti onima koji se kaju.
  • 26 Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali ne rasipaj mnogo,
  • 27 jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan.
  • 28 A ako moraš od njih glavu okrenuti, jer i sam od Gospodara svoga milost tražiš i njoj se nadaš, onda im barem koju lijepu riječ reci.
  • 29 Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu – da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega ostao,
  • 30 Gospodar tvoj pruža obilnu opskrbu onome kome hoće, a i ograničava je, jer zna i vidi robove Svoje.
  • 31 Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh.
  • 32 I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!
  • 33 I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio ubiti, osim kad pravda zahtijeva! A ako je neko, ni kriv ni dužan, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne prekoračuje granicu u ubijanju, ta njemu je data vlast.
  • 34 A od imetka siročeta – što dalje! Osim ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!
  • 35 Napunite mjeru kad mjerite na litru i pravo mjerite na kantaru! To je bolje i posljedice su ljepše.
  • 36 Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.
  • 37 Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići,
  • 38 sve je to ružno, Gospodaru tvome mrsko.
  • 39 To je mudrost koju ti Gospodar tvoj objavljuje. I ne dodaji Allahu drugog boga da ne bi u Džehennem bio bačen, prekoren i od milosti Njegove udaljen.
  • 40 Zar je vaš Gospodar vas sinovima obdario, a Sebi, kao kćeri, meleke uzeo? Vi, zaista, izgovarate krupne riječi.
  • 41 Mi u ovom Kur'anu objašnjavamo da bi oni pouku izvukli, ali ih on sve više otuđuje.
  • 42 Reci: 'Da pored Njega postoje drugi bogovi, kao što oni govore, oni bi onda potražili put do Allaha Svevišnjeg.'
  • 43 Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga što oni govore!
  • 44 Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i onī na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. – On je doista blag i mnogo prašta.
  • 45 Kad čitaš Kur'an, između tebe i onih koji u onaj svijet ne vjeruju Mi zastor nevidljiv stavimo,
  • 46 a na srca njihova pokrivače da ga ne bi razumjeli, i gluhim ih učinimo. I kad ti spomeneš Gospodara svoga u Kur'anu, Njega jedinog, oni se preplašeni daju u bijeg.
  • 47 Mi dobro znamo šta oni žele čuti kada te dolaze prisluškivati, i o čemu se sašaptavaju kad nevjernici govore: 'Vi slijedite samo opčinjena čovjeka!'
  • 48 Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i ne mogu naći Pravi put.
  • 49 Oni govore: 'Zar kada se u kosti i prašinu pretvorimo, zar ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?'
  • 50 Reci: 'Hoćete, i da ste kamenje ili gvožđe
  • 51 ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne može biti oživljeno.' – 'A ko će nas u život vratiti?' – upitaće oni, a ti reci: 'Onaj koji vas je i prvi put stvorio', a oni će prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: 'Kada to?' Ti reci: 'Možda ubrzo!
  • 52 Biće onog Dana kad vas On pozove, i odazvaćete se, hvaleći Ga, i pomislićete da ste ostali samo malo vremena.'
  • 53 Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj –
  • 54 'Gospodar vaš dobro vas poznaje: ako hoće, On će vam se smilovati ili će vas, ako hoće, na muke staviti.' – A Mi tebi nismo dali vlast nad njima.
  • 55 Gospodar tvoj dobro zna one na nebesima i one na Zemlji; Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali.
  • 56 Reci: 'Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima – ali vas oni neće moći nevolje osloboditi niti je izmijeniti.'
  • 57 Oni kojima se oni mole sami traže načina kako će se što više Gospodaru svome približiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako se treba čuvati.
  • 58 I ne postoji nijedno naselje koje Mi prije Sudnjeg dana nećemo uništiti ili ga teškoj muci izložiti; to je u Knjizi zapisano.
  • 59 A da ne šaljemo čuda, zadržava Nas samo to što drevni narodi nisu u njih povjerovali; Semudu smo kao vidljivo čudo kamilu dali, ali oni u nju nisu povjerovali. A čuda šaljemo samo da zastrašimo.
  • 60 I rekli smo ti: 'Svi ljudi su u Allahovoj vlasti!' A san koji smo ti dali da usniješ i drvo ukleto, u Kur'anu spomenuto, iskušenje su za ljude. Mi ih zastrašujemo, ali njima to samo povećava ionako veliko bezvjerstvo.
  • 61 I kada rekosmo melekima: 'Poklonite se Ademu!' – oni se svi, osim Iblisa, pokloniše. 'Zar da se poklonim onome koga si Ti od ilovače stvorio?' – reče.
  • 62 'Reci mi' – reče onda – 'evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostaviš do Smaka svijeta sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti.'
  • 63 'Odlazi!' – reče On. 'Onima koji se za tobom budu poveli i tebi – kazna džehennemska biće vam puna kazna.
  • 64 I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obećanja – a šejtan ih samo obmanjuje –
  • 65 ali, ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!' A Gospodar tvoj je dovoljan kao zaštitnik!
  • 66 Gospodar vaš, vas radi, pokreće lađe po moru da biste tražili Njegove blagodati, jer je On prema vama milostiv.
  • 67 Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se inače klanjate, postoji samo On. A kad vas On na kopno spasi, vi okrećete glave; čovjek je uvijek nezahvalan!
  • 68 Zar ste sigurni da vas On neće u zemlju utjerati ili da protiv vas neće pješčanu oluju poslati, pa da onda sebi zaštitnika nećete naći?
  • 69 Ili, zar ste sigurni da vas On po drugi put neće na more izvesti, i buru na vas poslati i potopiti vas zbog toga što ste bili nezahvalni? Tada ne biste nikoga našli ko bi Nas zbog vas na odgovornost pozvao.
  • 70 Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.
  • 71 A na Dan kada pozovemo sve ljude s vođom njihovim, oni kojima se knjiga njihova dâ u desnu ruku njihovu čitaće knjige svoje i neće im biti ni koliko trun jedan učinjena nepravda;
  • 72 onaj ko je na ovome svijetu bio slijep biće slijep i na onom i daleko od svakoga dobra.
  • 73 I zamalo da te oni odvrate od onoga što ti Mi objavljujemo, da bi protiv Nas nešto drugo iznio, i tada bi te oni smatrali prijateljem.
  • 74 A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio,
  • 75 i tad bismo ti doista dali da iskusiš dvostruku muku u životu i dvostruku patnju poslije smrti; tada ne bi nikoga našao ko bi ti protiv Nas pomogao.
  • 76 A oni su te toliko na zemlji uznemiravali da bi te iz nje istjerali, ali, tada ni oni u njoj ne bi dugo, poslije tebe, ostali,
  • 77 jer tako je bilo sa svima onima koji su poslanike protjerali, koje smo prije tebe poslali, i ni ti nećeš naići na odstupanje od zakona Našeg.
  • 78 Obavljaj propisane molitve kad Sunce s polovine neba krene, pa do noćne tmine, i molitvu u zoru jer molitvi u zoru mnogi prisustvuju.
  • 79 I probdij dio noći u molitvi – to je samo tvoja dužnost; Gospodar tvoj će ti na onome svijetu hvale dostojno mjesto darovati.
  • 80 I reci: 'Gospodaru moj, učini da umrem, a da si Ti zadovoljan mnome i učini da iz mrtvih ustanem, a da si Ti zadovoljan mnome, i daruj mi od Sebe snagu koja će mi pomoći!'
  • 81 I reci: 'Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje!'
  • 82 Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.
  • 83 Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okreće i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda očajava.
  • 84 Reci: 'Svako postupa po svom nahođenju, a samo Gospodar vaš zna ko je na Pravome putu.'
  • 85 Pitaju te o duši. Reci: 'Šta je duša – samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.'
  • 86 A da hoćemo, Mi bismo učinili da iščezne ono što smo ti objavili, i ti, poslije, ne bi nikoga našao ko bi ti protiv Nas pomogao,
  • 87 ali Gospodar tvoj je tebi milostiv i Njegova dobrota prema tebi zaista je velika.
  • 88 Reci: 'Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur'an, oni, takav kao što je on, na bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali.'
  • 89 Mi u ovom Kur'anu objašnjavamo ljudima svakojake primjere, ali većina ljudi nikako neće da vjeruje
  • 90 i govore: 'Nećemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje živu vodu ne izvedeš;
  • 91 ili dok ne budeš imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njeg svukuda rijeke provedeš;
  • 92 ili dok na nas nebo u parčadima ne oboriš, kao što tvrdiš; ili dok Allaha i meleke kao jamce ne dovedeš;
  • 93 ili dok ne budeš imao kuću od zlata ili dok se na nebo ne uspneš; a nećemo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne doneseš Knjigu da je čitamo.' Reci: 'Hvaljen neka je Gospodar moj! – zar ja nisam samo čovjek, poslanik?'
  • 94 A ljude je, kad im je dolazila objava, odvraćalo od vjerovanja samo to što su govorili: 'Zar je Allah kao poslanika čovjeka poslao?'
  • 95 Reci: 'Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka za poslanika poslali.'
  • 96 Reci: 'Allah je dovoljan svjedok meni i vama, jer On zna i vidi robove Svoje.'
  • 97 Onaj kome Allah ukaže na Pravi put – na Pravome putu je, a onome koga u zabludi ostavi, tome, mimo Njega, nećeš naći zaštitnikā. Mi ćemo ih, na Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe; boravište njihovo biće Džehennem; kad god mu plamen jenja, pojačaćemo im oganj.
  • 98 To će im biti kazna zato što u dokaze Naše nisu vjerovali i što su govorili: 'Zar kada postanemo kosti i prah, zar ćemo kao nova stvorenja, doista, biti oživljeni?'
  • 99 Zar oni ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, kadar stvoriti slične njima i da im je već odredio čas oživljenja u koji nema sumnje? A nevjernici samo poriču.
  • 100 Reci: 'Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tada biste škrtarili iz straha da ne potrošite'; čovjek je uistinu tvrdica.
  • 101 Mi smo Musau devet očevidnih znamenja dali, pa upitaj sinove Israilove kad je precima njihovim došao i kada mu je faraon rekao: 'Ja mislim, o Musa, da si ti doista opčinjen',
  • 102 da je odgovorio: 'Ti znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja, i ja mislim da ćeš ti, o faraone, sigurno nastradati.'
  • 103 I faraon odluči da ih iz zemlje istjera, pa Mi potopismo i njega i one koji su bili s njim – sve,
  • 104 i poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: 'Naselite se u zemlji, pa kad Smak svijeta dođe, dovešćemo vas izmiješane.'
  • 105 Mi Kur'an pun mudrosti objavljujemo, i na istinit način se on objavljuje. A tebe smo poslali samo zato da radosne vijesti donosiš i da opominješ.
  • 106 I kao Kur'an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo-pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.
  • 107 Reci: 'Vjerovali u njega ili ne vjerovali, oni kojima je još prije objavljivanja njegova dato znanje padaju licem na tle kad im se on čita,
  • 108 i govore: 'Hvaljen neka je Gospodar naš, obećanje Gospodara našeg se ispunilo!''
  • 109 I padaju licem na tle plačući, i on im uvećava strahopoštovanje.
  • 110 Reci: 'Zovite: 'Allah', ili zovite: 'Milostivi', a kako god Ga budete zvali, Njegova su imena najljepša. Ne izgovaraj na sav glas Kur'an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga'
  • 111 i reci: 'Hvaljen neka je Allah, koji Sebi nije uzeo djeteta i koji u vlasti nema ortaka, i kome ne treba zaštitnik zbog nemoći – i hvaleći Ga veličaj!'