- ﷽
1Elif Lām Rā. Ovo su ajeti Knjige, Kur'ana jasnog!
2Zažaliće nevjernici često što nisu postali muslimani.
3Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada – znaće oni!
4A Mi smo uništavali gradove samo u određeno vrijeme,
5nijedan narod ne može ni ubrzati ni usporiti konac svoj.
6Oni govore: 'Ej, ti kome se Kur'an objavljuje, ti si, uistinu, lud!
7Zašto nam meleke ne dovedeš, ako je istina što govoriš!'
8Mi meleke šaljemo samo s Istinom, i tada im se ne bi dalo vremena da čekaju.
9Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!
10I prije tebe smo poslanike prijašnjim narodima slali
11i nijedan im poslanik nije došao, a da mu se nisu narugali.
12Eto tako Mi Kur'an uvodimo u srca nevjernika,
13oni u nj neće vjerovati, a zna se šta je bilo s narodima davnašnjim.
14Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali,
15opet bi oni, zacijelo, rekli: 'Samo nam se pričinjava, mi smo ljudi opčinjeni!'
16Mi smo na nebu sazviježđa stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili
17i čuvamo ih od svakog šejtana prokletog;
18a onoga koji kradom prisluškuje stiže svjetlica vidljiva.
19A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomične planine razbacali i učinili da na njoj sve s mjerom raste,
20i dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi ne hranite.
21I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno.
22Mi šaljemo vjetrove da oplođuju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti – vi time ne možete raspolagati.
23I samo Mi dajemo život i smrt, i samo smo Mi vječni,
24i samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one koji će poslije doći,
25a On, Gospodar tvoj će ih, zaista, sve sabrati. On je mudar i sve zna.
26Mi smo stvorili Adema od ilovače, od blata ustajalog,
27a još prije smo stvorili džine od vatre užarene.
28I kad Gospodar tvoj reče melekima: 'Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog,
29i kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite!'
30svi meleki su se, zajedno, poklonili,
31osim Iblisa; on se nije htio s njima pokloniti.
32'O, Iblise' – reče On – 'zašto se ti ne htjede pokloniti?'
33'Nije moje' – reče – 'da se poklonim čovjeku koga si stvorio od ilovače, od blata ustajalog.'
34'Onda izlazi iz Dženneta' – reče On – 'nek si proklet
35i neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg!'
36'Gospodaru moj' – reče on – 'daj mi vremena do dana kada će oni biti oživljeni!'
37'Daje ti se rok' – reče On –
38'do Dana već određenog.'
39'Gospodaru moj' – reče – 'zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem,
40osim među njima Tvojih robova iskrenih.'
41'Ove ću se istine Ja držati' – reče On:
42'Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih.'
43Za sve njih mjesto sastanka Džehennem će biti,
44on će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći.
45Oni koji su se Allaha bojali i onog što im je zabranjeno klonili, oni će u džennetskim baščama pored izvōrā biti.
46'Uđite u njih sigurni, straha oslobođeni!'
47I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti,
48tu ih umor neće doticati, oni odatle nikada neće izvedeni biti.
49Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj koji prašta i da sam milostiv,
50ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna!
51I obavijesti ih o gostima Ibrahimovim –
52kada su mu ušli i rekli: 'Mir!' – on je rekao: 'Mi smo se vas uplašili.'
53'Ne plaši se!' – rekoše – 'donosimo ti radosnu vijest, učena sina ćeš imati.'
54'Zar mi donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala?' – reče on – 'čime me radujete?'
55'Donosimo ti radosnu vijest koja će se doista obistiniti' – rekoše oni – 'zato nadu ne gubi!'
56'Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli' – reče on
57i upita: 'A šta vi hoćete, o izaslanici?'
58'Mi smo poslani narodu nevjerničkom' – rekoše –
59'samo ćemo svu Lutovu čeljad spasiti,
60osim žene njegove, ona će, odlučili smo, sa ostalima kaznu iskusiti.'
61I kad izaslanici dođoše Lutu,
62on reče: 'Vi ste, doista, ljudi neznani!'
63'Ne!' – rekoše oni. 'Donosimo ti ono u što ovi stalno sumnjaju,
64donosimo ti ono što će se, sigurno, dogoditi, a mi, zaista, istinu govorimo.
65Izvedi čeljad svoju u gluho doba noći, a ti budi na začelju njihovu, i neka se niko od vas ne osvrće, već produžite u pravcu kuda vam se naređuje!'
66I Mi smo mu objavili ono što će se zbiti: da će oni, svi do posljednjeg, u svitanje uništeni biti.
67U to dođoše stanovnici grada, veseli.
68'Ovo su gosti moji' – reče on – 'pa me ne sramotite,
69i bojte se Allaha, i mene ne ponizujte!'
70'A zar ti nismo zabranili da ikoga primaš?' – povikaše oni.
71'Ako već hoćete nešto činiti, eto kćeri mojih!' – reče on.
72A života mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali.
73I njih je zadesio strašan glas kad je Sunce izlazilo,
74i Mi smo učinili da ono što je gore bude dolje, i na njih smo kao kišu grumenje od skamenjene gline sručili –
75to su, zaista, pouke za one koji posmatraju –
76on je pored puta, i sada postoji;
77to je doista pouka za one koji vjeruju.
78A i stanovnici Ejke su bili nevjernici,
79pa smo ih kaznili, i oba su pored puta vidljivi.
80I stanovnici Hidžra su poslanike lažnim smatrali,
81a Mi smo im dokaze Naše bili dali, ali su oni od njih glave okrenuli.
82Oni su kuće u brdima klesali, vjerujući da su sigurni,
83pa i njih u svitanje strašan glas zadesi
84i ne bijaše im ni od kakve koristi ono što su bili stekli.
85Mi smo nebesa i Zemlju i ono što je između njih mudro stvorili. Čas oživljenja će zacijelo doći, zato ti velikodušno oprosti,
86Gospodar tvoj sve stvara i On je Sveznajući. –
87Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kur'an veličanstveni ti objavljujemo. –
88Ne pružaj poglede svoje na ono što Mi dajemo na uživanje nekim od njih i ne budi tužan zbog njih, a prema vjernicima blag budi
89i reci: 'Ja samo javno opominjem' –
90kao što smo sljedbenike Knjige opomenuli,
91one koji Kur'an na dijelove dijele.
92I tako Mi Gospodara tvoga, njih ćemo sve na odgovornost pozvati
93za ono što su radili!
94Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se okani,
95Mi ćemo te osloboditi onih koji se rugaju,
96koji pored Allaha drugog boga uzimaju; i znaće oni!
97Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore,
98zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i molitvu obavljaj,
99i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!
